Putopisi

Dubai

April mesec. Letimo za Emirate. Avion mali, neudoban – treba izdržati četiri i po sata u njemu. Društvo je sjajno, i srećom, veoma brbljivo, pa vreme brže prolazi. Na aerodromu neobičan “prijem” – muškarci staju u jednu, a žene u drugu kolonu, pa zamalo da izgubim muža :-). Osim pasoške kontrole, Arapi ozbiljnog lica nam skeniraju zenice, a onda na red dolazi još jedna provera kod druge ekipe. Konačno izlazimo napolje, a ja jedva čekam da zapalim cigaretu (već su sati prošli od poslednjeg “dima”).

Autobusom odlazimo do hotela “Four points by Sheraton”, smeštenom, kako kažu, u jednom od lepših delova grada. U sobi pravi mali raj, ali…DVA, a ne jedan krevet!!! I to razdvojeni! A muž i ja konačno sami, bez klinaca. Hteli smo da intervenišemo, ali smo veoma brzo odustali od te namere – u naletu gladi, odlučili smo da nam je prioritet pronalazak mesta gde bi mogli nešto da prezalogajimo. I gle, u samom hotelu, pab sa, kako smo se nešto kasnije i sami uverili, odličnom klopom i točenim pivom…A može i da se puši :-). Društvo malo, ali odabrano. Koliko god da smo bili umorni, nije nam se išlo na spavanje.

Novo jutro…Poprilično neispavani ( jer, ostali smo do kasno u noć ), krećemo u obilazak grada. Deo oko našeg hotela snimili smo pešaka, a ostalo taxijem. Široki bulevar, Šeik Zajed Road , po šest traka u svakom smeru, ograničenje 110.

Sheik Zayed road

A svaki taxista ima neku napravu koja bipće čim prekorače brzinu, jer, kazne su ovde izuzetno visoke. Sve izgleda nestvarno. Ogromne zgrade, ni jedna nalik onoj drugoj, arhitekte su se zaista potrudile. Ono što nas je začudilo jeste da ni na jednoj od njih nismo videli terase. Prozori ogromni, ali ne mogu da se otvore – kažu da je to zbog peska i čestih peščanih oluja…Ogromne slike kraljevske porodice. Narod ih voli. Za ovog u Dubaiu kažu da je jedan narodski čovek, koji šeta bez pratnje, pozdravlja se i priča sa “običnim smrtnicima”. Siromašni imaju socijalnu pomoć, besplatno lečenje. Jedan lep i uređen život… Nadvožnjaci, petlje, more automobila. Uglavnom voze Toyotu ili Lexus, koje kupuju od Japanaca za neku smešnu cifru, jeftinije nego u samom Japanu.

Generalno, čitav grad izgleda tako čudno da očekujete da vam odnekud proleti Stalone, kao u filmu “Sudija Dred” i mahne vam kroz prozor. Autobuske stanice, kompletno zatvorene, u staklu, sa klima uredjajima ( što je i razumljivo uzevši u obzir visoke temperature ). Travnjaci sa božanstvenim cvećem i raskošnim palmama( ne znam zaista odakle toliko vode u jednoj pustinji ). Ali, ovde ne možete videti narod koji šeta, ili decu koja jurcaju po parkovima. To ne…

Ovde je sav društveni život skoncentrisan na hotele i  tržne centre. I mi stižemo u jedan od njih. “ Mall of the emirates ” – u centru ogromna ski staza, sedešnica, bob staza…Ljudi u skafanderima i gojzericama dok vi, kratkih rukava, ispijate kaficu s’ druge strane stakla.

Ski slope at Mall-of-Emirates in Dubai

Što se tiče kupovine, moj vam je savet da to ostavite za neku evropsku zemlju, cene su ovde zaista previsoke. Ali – ima se, može se (što bi naš narod rekao). Visok standard vidi se po njihovim ženama – prekrivene galobejama od glave do pete, ali kad izviri noga, izvire i sandale od više stotina eura. Torbe na koje se čeka mesecima ( o ceni neću ni da govorim ), vise na rukama okićenim za medalju. Našminkane ( ukoliko nisu zakamuflirane), iščupanih i izuzetno pojačanih obrva, izlakiranih noktiju…A muškarci? Svi u belim haljinama, čuli smo – gaće ne nose (dakle, dragi momci, razmislite dobro pre nego što u nekoj radnji probate pantalone ili šorc!!!)

U svakom slučaju, iako fascinirani velelepnim zgradama i bulevarima, naš prvi utisak je – ne bi ponovo došli ovde! Međutim, sastajemo se sa drugaricom koja već godinama živi u Dubaiju, i ona nam, uz živopisnu priču, otkriva i neke delove grada u koje možda nećete zaći kao običan turista…

Medinat je prvo mesto koje nam se takoreći “uvuklo pod kožu”. Hotel, ali napravljen u vidu čitavog malog grada, u tradicionalnom arapskom stilu, okružen vodom u kojoj slobodno plivaju ajkulice i odmaraju se kornjače. Stare barke koje plove, restorani i kafići za pun ugođaj. Mostići povezuju njihove čuvene sukove ( bazare ), gde možete naći sve, od igle do lokomotive i uživati u cenjkanju, ukoliko to volite…

Medinat

Nadomak Medinata je i čuveno “ Jedro “, hotel sa 7 zvezdica, u koji samo da bi ušli, morate da iskeširate 50 eura, a i garderoba mora da bude “na nivou”, tako da smo se mi jednostavno okrenuli i otišli.

Ručak u libanskom ili tako već nekom sličnom restoranu…Specifični mirisi ispunjavaju prostoriju, pospešuju glad, a mi pojma nemamo šta jedemo.Kako god, sve je veoma ukusno, samo još fali čaša vina, a to ovde nećete naći…

Posle kratkog odmora, obreli smo se na plaži – Jumeirah  beach. Ulaz je svega 2-3 eura, prepuno zelenila, parkova za decu, ljudi koji u posebno odvojenim delovima roštiljaju. Naravno, cveće, cveće i opet cveće, to je nešto što me je potpuno očaralo u ovoj zemlji. Skidanje i oblačenje je isključivo u kućicama-kabinama, zabranjeno je fotografisanje (mada smo mi to odradili na kvarno). Široka i dugačka peščana plaža, a voda ne može biti toplija. O, kako to neverovatno prija. A muškom oku svakako su prijale i maltene gole Ruskinje, u kostimčićima živopisnih boja i cvećem u kosi. U povratku, jedva nađosmo taxi…

Posle večere u Hyattu, koji ovde nema 5, već, reklo bi se, 105 zvezdica ( i naspram kojeg istoimeni hotel u Bg-u izgleda kao rupa ), odlučujemo da obiđemo i najveći tržni centar – Dubai mall .

Dubai mall aquarium

Moje štikle su predviđene samo za prikazivanje, tako da ih u jednom momentu izuvam i nastavljam bosa u potrazi za nečim udobnim. Jedva smo našli H&M, u kom sam se dočepala najobičnijih japanki te smo mogli da nastavimo dalje. I, nećete verovati, ali tabani su mi bila potpuno čisti!!! Bez trunke prašine ili neke prljavštine. Inače, ovde je sve na nivou kada se radi o čistoći, a pri tom, ni u jednom momentu nećete zapaziti one koji održavaju grad ovakvim. Obišli smo samo jedan deo tržnog centra ( potrebno je minimum tri dana  za obilazak), a i po savetu taxiste nismo se zavlačili u neke uličice iz kojih “povratka nema” – izgubljenost zagarantovana. Kako god, sređen je fenomenalno – ogroman akvarijum sa ajkulama, ražama, meduzama i još kojekakvim vodenim stvorenjima, vodopad zlatnih nijansi sa skulpturama skakača koje kao da su prave. Oko celog objekta lepa pešačka zona, prepuno ljudi. A svakog sata, na jezeru koje okružuje ovaj deo, možete posmatrati i slušati muzičku fontanu koja pleše u ritmu najdivnijih arija ( pretpostavljam da je napravljena po ugledu na onu u Barseloni ). Doživljaj da se naježiš.

YouTube Preview Image

A onda – podigneš pogled i zapitaš se da li sanjaš!! Burj Khalifa. ..

Burj el Khalifa

Zgrada najviša na svetu. Zgrada od preko 800 metara. Nazvana ovako u čast kraljevske porodice susednog Abu Dabia, koji im je pre nekoliko godina pomogao da se izvuku iz krize. Zaista, rečima se ne može dočarati ono što smo doživeli. Aparatom ne možete da ovekovečite čitavo zdanje. Mi smo, na kraju, kao gomila ludaka, zalegli na pod i tako slikali…Na žalost, nismo se popeli na vrh – neko zbog straha od visine, neko zbog neophodne rezervacije  nekoliko dana unapred. U povratku smo malo šetali i doživljaj je potpuno drugačiji u odnosu na dnevnu varijantu. Okićene ulice, hoteli, ama baš svaka palma, kao da je Nova godina. Prosto smo bili zaslepljeni količinom svetlosti.

Ukoliko ste u prilici, obavezno prošetajte i do obližnjeg hotela – The Old Town Palace .

The Old Town Palace Hotel

Smešten u tradicionalnoj palati, a gleda na Dubai fontanu i jezero koje okružuje Burdz Kalifu. Intimna atmosfera, prigušeno svetlo, okružen bakljama. Švedski sto i specijaliteti iz najrazličitijih delova sveta. Šta god vam padne na pamet tu je, prosto ne znate šta bi pre probali. A ovde služe i alkohol. Mmmm, vino…Cena? Prava sitnica – svega 120 eura flaša ( kod nas je to isto oko 25 eura ).

Sledećeg dana prijavili smo se za organizovani izlet. Bile su dve opcije – pustinja, uz jahanje kamila,  posetu beduinskom selu i trbušni ples ili odlazak u susedni Oman, uz kupanje u slanim jezerima. Ovo drugo bio je naš izbor jer smo prvu varijantu već iskusili u Kairu. Vožnja dzipovima, prelazak granice koju čuvaju vojnici sa mitraljezima, zakamuflirani tenkovi. Jezivo…Ovde, u Omanu, je i velika brana, koju povremeno otvaraju u periodima obilnih padavina, kada voda poplavi manji broj kuća s jedne strane. Kažu, tako je manja šteta nego da se poplavi čitav grad s druge strane. Kuće jadne, nikakve, više izgledaju kao šupe ili limene garaže. A ispred svake vozni park, ne zna se koji je auto bolji. Po rečima našeg vozača, bitnije im je šta voze (jer to vidi veći broj ljudi), nego gde žive. U jednom momentu, dzip se zaustavlja. Vreme je za fotografisanje. Pejsaž kao da nas je neko spustio na mesec. Go kamen, različitih oblika i neobičnih boja, kao u SF filmu. Posle nastavka vožnje po krivinama, uzbrdicama i dolinama, pri čemu smo se tumbali kao krompiri (iako vezani, pošteno izudarali glave), stižemo do odredišta. Visoke, nepravilne stene koje u sebi skrivaju medjusobno povezana jezerca. Narod počinje da se skida i u grupicama uleće u vodu. Plivamo kroz tunele koje prave stene, “put” se sužava, jedva prolazimo i stižemo do pravog pravcijatog, ali prirodnog đakuzija. Ej bre, ljudi, prava banja! Voda topla, bistra, čista. Jedva su nas iz nje isterali. Dobijamo lunch pakete i sledi povratak. Puni utisaka, potpuno iscrpljeni, većina nas je zaspala.

Još jedna fascinantna stvar jeste čuveno ostrvo u obliku palme, na sred mora. Za potrebe izgradnje ovog ostrva pesak je donošen iz pustinje i istovaran u more. Kompleksi prelepih zgrada, polovina neuseljena ( i ovde se oseća kriza ). Tunelom stižemo do hotela “ Atlantis ” koji definitivno ostavlja bez daha. Svaki kutak sređen do savršenstva. Podvodni akvarijum, plaža dugačka oko 800 metara, pored regularnih, naravno belih, ležaljki, tu su i bračni kreveti sa baldahinima. Mnogi takav nemaju ni u svojoj kući.

Hotel Atlantis

Fin i opušten večernji izlazak imali smo na rivi – popularna JBR Marina walk…Luka sa skupocenim jahtama, prepuno kafića, mladi koji su u poprilično velikim grupama (ali, momci odvojeni od devojaka), automobili koji prolaze 5 km/h ne bi li ih svi videli. Porsche, Ferrari, Lamborghini i neizbežni Aston Martin su na svakom koraku…

Posle nekoliko dana provedenih u ovom gradu koji je prava mešavina tradicionalnog i modernog, ipak poželiš da još neko vreme ostaneš. Još lepši utisak ostavlja Abu Dabi. Na našu veliku žalost, samo smo protrčali i obišli neke znamenitosti. Na putu Dubai – Abu Dabi, ravnom kao staklo, nalećemo na stazu Formule jedan i veoma neobičan hotel Yas Viceroy .

Yas Viceroy

U ovom sklopu je i Ferrari world , sa najbržim roller costerom na svetu, ali nismo imali vremena da ga isprobamo (mada, i da je bilo vremena, ne znam baš da li bi odvojili po 160 eura za ulaznicu??! ).

Abu Dabi je grad koji odiše toplinom. Nema tako visokih građevina, ima znatno više zelenila i jednostavno više je  živ (ljudi koji švrćkaju!). Treba videti Etno selo – rekonstrukciju tradicionalnog pustinjskog sela koja dočarava nekadašnji život; hotel Emirates Palace (7 zvezdica), koji doduše samo možete da vidite iz autobusa. Nema zaustavljanja…Zidine koje okružuju hektare travnatih i cvetnih površina i u centru dvorac. Baš kao iz bajke. Više liči na pravu kraljevsku palatu, nego na hotel.

Emirates Palace

I, naravno – Dzamija Šeik Zajeda , koja jednostavno ostavlja bez daha. Žene na ulazu dobijaju kompletnu preobuku, galobeju i maramu za glavu, a muškarci navlače “muške” haljine ukoliko su došli kratkih nogavica. Fotografisanje spolja je zabranjeno (ako vas uhvate čuvari, odmah brišu), a unutra može, mada zagrljaji nisu preporučljivi. Tepih koji prekriva čitavu unutrašnjost, ručno satkan i pažljivo povezan. Mermer, zlato, lusteri izrađeni od swarowski kristala.

Letimo nazad…Prepuni utisaka zaključujemo da bi ponovili ovo putešestvije. Nikad se ne zna…

Napisala: Zosterova lepša polovina

paulaner_f
Previous post

Pivnica Paulaner Banjica

moraholom
Next post

Banja Erzebet (Morahalom, Madjarska) - uživanje za male pare

  • Storm

    А фотке?

  • Zoster

    Bice do veceras :)

  • Olivera

    Like za lepsu polovinu,cuti kad te nije tamo izgubila,sta bi ti onda? Svidja mi se sto ima slike,uvek je lepse,ja iskreno vise volim one koje napravi onaj ko je putovao,nego ove sa neta,jer to pokazuje kojim je ocima svako od nas gledao i autentican trenutak koji je uhvatio i koji je priznaces neponovljiv!

  • Zoster

    Nismo ubacivali nase slike jer se na svakoj vidi neko od nas, pa nam to bilo ono kao…. a da me izgubila tamo? Pa ja bi seo na sred puta i plako dok ne bi dosli po mene :))

  • Olivera

    Nisam mislila na slike gde ste vi naravno,vec na ono kad slikate okolinu,kao za razglednice…Oni koji su bili tamo rekli mi ima samo jedna rec koja sve opisuje,vise puta,a to je luksuz,luksuz,luksuz…. nisam bila,al’ ima zapisano u dugorocnom planu…

  • Zoster

    Veruj mi da vredi otici

  • Pingback: Idealan ženski automobil - nemagreske.com ()