Automoto

Ford Mondeo MK IV 2.0 TDCI

Ford Mondeo je auto koji želite da imate, ali to još ne znate.

‘Ajmo opet.

Ford Mondeo je auto koji želite da imate, ali to još ne znate.

Eto, ako ste hteli brzu informaciju, to je to.

Mk IV facelift, sportski spojleri… najnoviji/poslednji modeli mk. IV hvataju 200 konja sa 2.0 motorom.

Kratak istorijat:

Pojavio se tokom devedesetih godina kao veliki porodični auto za ekipu na ograničenom budžetu. To mu je odmah zamereno (socijalni šmek i kvalitet) i ekipa iz Forda je skapirala da to neće ići, tako da su mu iz verzije u verziju dizali kvalitet i ugurali ga u biznis klasu. Trenutno je četvrta generacija dogurala do kraja, tokom godine (2014.) se očekuje peta.

Kad se pojavi, predviđa se, gledaće da opasnim švabama (pri čemu ne mislim na VW) otme deo kolača.

Meni dva parčeta, ne morate da pakujete.

Po čemu je Mondeo poznat?

1. Upravljivost
2. Prostor
3. Oprema za pare

Što se tiče upravljivosti, otprilike slovi da morate da budete debil da Mondea izbacite iz takta, odnosno, pravca. Pogledajte sličicu – šematizovan prikaz napada na dva sporaća u lakat krivini na početku novosadskog autoputa. Znate one koji ne smeju da prođu kroz krivinu brže od 50? Dakle, slalom. Ubacivanje ispred sporaća u levoj traci se završava bukvalno kad je već naveliko vreme da se prolazi kroz krivinu – nema problema, zvuš – prošli smo kroz krivinu. Auto se ne naginje, točkovi ne škripe, nema klizanja ni u najavi. Kao po šinama. Jedino se neopreznim putnicima na zadnjem sedištu može desiti da zbog preteranog entuzijazma u krivinama prebrišu celu klupu.
Od iskusnijih sam čuo da se u krivine (kakve?) može i sa 140, ali za to još nisam skupio muda.

2. Novi mondeo hvata 4,8 metara u dužinu i dva i sitan kusur u širinu.

To po segmentima izgleda ovako:

+/- beskonačno mesta napred,
mnooooogo mesta pozadi,
+/- beskonačno mesta u prtljažniku.
Četvorica ljudi prosečnih gabarita mogu da naprave žurku u Mondeu.
Linija auta je pritom tako zgodno “mišićava” da se na osnovu oblika ne bi reklo da je auto ogroman… osim po međuosovinskom rastojanju.

3. U Srbiji nove automobile kupuju bogataši i budale. Međutim, čak i ako imate člansku kartu za neku od ovih kategorija, s Mondeom ćete dobro proći – isplati se i kao nov i kao polovan. Popriličan broj stvari se podrazumeva i u najosnovnijim modelima (o tome niže), a uz malo strpljenja u lovu polovnjaka možete uleteti u auto koji ima suludu dodatnu opremu.

Evo nekih sitnica u test modelu…

1. Odvojena klima za vozača i suvozača
2. fabrički Sony zvuk, mp3 + bluetooth povezivanje telefona + aux
3. grejači retrovizora
4. grejači prednjeg i zadnjeg stakla
5. grejana prednja sedišta
6. tempomat
7. komande na volanu
7a. koji se podešava visinski i dubinski
8. alu felne (16″)
9. zavesice na zadnjim prozorima, fabričke
10. senzor dnevnog svetla
11. senzor kiše/automatski brisači
12. polarizujući retrovizor
13. sedišta podesiva po visini (vozačevo električno – svi modeli)
14. svi prozori elektro…
15. 6 brzina
17. metalik
17a. sve je u boji auta osim guma i stakala
18. parking senzori
19. maglenke napred i pozadi
20. airbagovi i za prtljag
21. paljenje na dugme – blokada ako ključ nije u blizini vozila
Cena?

U rangu Pasata istih godina. Jedino što ćete od VW za te pare dobiti slabiji i neudobniji auto s manje opreme i ko zna kojom kilometražom.

Ponašanje u vožnji

Da je stabilan, već sam pomenuo. Volan je precizan i auto fino reaguje i na sitnije komande. Ogibljenje je taman po meri; upija rupe ali nije da se ljuljuška kako mu padne na pamet. Sve u svemu, milina za voziti – uopšte nemate osećaj da terate “lađu”, nego nešto malo i okretno.
Kočenje je odlično, što se od 4 diska može i očekivati a modulacija je pristojna, mada u početku treba biti oprezan – ako ste ušli u Mondea posle nečeg što ima malkice isluženije kočnice, katapultiraćete se kroz šoferku dok se ne naviknete na nežnu igru pedalama.

Mondeo dolazi sa agregatima različitih zapremina, ali obzirom na gabarite i težinu, 2.0 je prava mera. 2.0 motori dolaze sa 115, 130, 140 i 163 konja i, kako to lepo primetiše na jednom stranom forumu, ti konji vas vuku (i doslovno i figurativno) u ozbiljna prekoračenja brzine za vrlo kratko vreme. Snage ima više nego dovoljno za sve situacije u vožnji – osim, možda, za dokazivanje neiživljenosti, ali tu će snage uvek da fali :)

Udobnost

Mondeo ne samo da je prostran, nego je izuzetno udoban na svim sedištima (što će vam reći svako ko se ikad vozio u Mondeu). Možete se ugnezditi i nalaktiti kako želite i napred i pozadi, zahvaljujući središnjim naslonima za ruke i dobro postavljenim naslonima na vratima. Recimo samo da mi je jedina zamerka na zadnje sedište u odnosu na prednje to što ne može da se zavali – čak sam se s merakom vozio pozadi, direktorski.

Širina i dužina zadnje klupe su dovoljni i za pristojnu dremku, nećete se gurati sa vratima niti spadati sa sedišta. Klupe nisu meke, ali nisu ni tvrde (k’o da su iz VW…), nego onako taman.
Auto je izuzetno utegnut i tih. Meni se stalno čini da idem 30 km/č sporije nego što stvarno idem. Razlika u osećaju u vožnji između 100 km/č i 150 km/č je u malo većem nivou buke i količini neophodnog preticanja.

Pored stavki koje spadaju u dodatnu opremu ili dolaze u jačim paketima, svaki Mondeo ima i gomilu podrazumevanih sitnica koje izuzetno olakšavaju život i vozaču i suvozačima. Recimo…

Ogledala su odlična – zadnje ogledalo hvata celo zadnje staklo i malo okolo, a zakrivljenje bočnih ogledala u daljoj trećini isključuje mrtav ugao. Doduše, na bočna ogledala se treba malo navići.

Štitnici od sunca su *ogromni* i mogu se spustiti toliko da zaklone doslovno celu šoferku. Kad se postave bočno, zatvaraju gotovo ceo prozor i možete da potpuno izbegente i najgore nisko bočno sunce ako se malo nagnete unapred (ovo je relativno, ja volim da vozim u poluležećem položaju, neko drugi ne mora da se naginje uopšte).

Lampe za čitanje za vozača i suvozača.

Ogledalca na oba štitnika od sunca.

Pregrade za koješta u svim vratima.

Svetlo na nebu napred i pozadi.

Rukonaslon pozadi.

Rukonaslon između prednjih sedišta sa dve nezavisne komore.

Kutijica za naočari koja se uvlači u nebo.

Parking svetla u retrovizorima

Lumbalna podrška u prednjim sedištima (jastučak koji se po meri izgurava iz naslona sedišta i podupire vam krsta – najbolja stvar ikada ).

Mesto za dve čaše kod ručne.

MATIRANA instrument tabla – kogod da je nekad ostao bez očiju kad mu se nisko sunce rikošetira od gornje ploče instrument table, zna koliko ovo znači.

Ono što je možda značajno za miran san – Ford Mondeo se ne krade. Na poluostrvu koje bi u grb svake države umesto državnih obležja moglo da turi siluetu Golfa dvojke, fordova limuzina je popularna koliko i pokvareni motokultivator – i isto toliko interesantna za marisanje. Da ispratim anegdotom nastalom sat vremena nakon objavljivanja ovog teksta – svratio sam u jednu finu radnju da se raspitam za nosače za bicikle . Prodavac krene da mi objašnjava kako model mosača koji me zanima može da ide i na drugi auto, eto, recimo, kad promenim auto i kupim Pasata…
Šta kad uradim? A dadada, ovo je kupljeno greškom, Pasat majka, kako da ne. Nije loše voziti zmaja za koga svi misle da je mazga.

Lični utisak

Ključni moment u svakom automobilu – koja emocija obuzme vozača/putnika kad sedne u auto?

Moj prvi utisak je bio… da je Mondeo dosadan.
Auto ima sve i može sve.
Dobro , za te pare itekako ima sve i može sve. I ne ostane ti ništa što bi poželeo.
A drugi utisak, koji se pojavio odma’ posle prvog (i u međuvremenu nije izbledeo), je

još još još još još

Koristim svaku priliku da ga vozim.
Mondeo je auto koji te vuče da njim odeš na baš dug put i da iz njega ne izlaziš satima.

Šta još poželeti od automobila? Da ide na vodu?
Još ne.

Ali ovo je dovoljno dobro…

Za kraj, red bi bio, neke zamerke.

- Nije baš najpregledniji na svetu kad treba parkirati. C stub savršeno zaklanja pogled na zadnji levi ćošak auta (a i desni), a parkiranje bez parking senzora je garant pravo umeće (pogotovo u rikverc).
Ovom se može dodati i da parking senzor počne da daje krajnje upozorenje prilično rano, tako da ćete bar deo “uglavljivanja” voziti na osećaj. Kapiram da u inostranstvu nije kulturno nabiti auto uz nešto, ali u Srbiji je prerano čuti “ne mrdaj dalje” zvuk na pola metra.

– Očekivano, nije lako naći parking mesto u centru.

– Bočni retrovizori se ne sklapaju automatski kad se auto ugasi, nego treba pritisnuti nadležno dugmence pre nego što isključite (ugasite?) auto.

– Na starijim godištima otvaranje gepeka posle kiše ili pranja mora da se izvede lagano i postepeno, da se voda ocedi, inače će da pljusne pravo u gepek (očigledno ga nikad nisu testirali na vodu).

– Moguće da imate USB priključak koji nisu hteli da izvedu jer niste doplatili, treba pročeprkati iza kasete, možda i dokupiti koji deo – pod uslovom da BT modul (ako imate BT) podržava USB – što treba proveriti proverom šifre modula (čeprkanjem iza kasete…)

– Zaista su mogli da ubodu 2 USB punjača na vrh instrument table, da se gajtan za navigaciju/telefon ne vuče preko celog auta. (Mada ovo nisam ni drugde viđao)

d43864c90df075c94489ddbe4ca5ffe99d3b16b1018338bc2803cae7308f358b
Previous post

Toyota Avensis (2013)

11374252_1_l
Next post

Drumaš vs MTB (trkački vs brdski bicikl)

  • Ћирилица се пише срцем!

    Корисно и, надасве, занимљиво написано. Хвала!

    • Ibarac, Sremčica-Kraljevo, 3 bajka na krovu, malo jače od 2 sata.
      Pokazivač potrošnje laže (pokazuje manje) ~ 0,5 l/100.
      Kapiram da su svi ti pokazivači namešteni da “lažu” :)

      Za ovo par meseci, najveća zamerka mi je manji ajnšlag nego što sam navikao, vidi se da nije pravljen za naše tesnace i sokake…

  • Pingback: Sam u kujni: kuvana suva rebra - nemagreske.com ()