Kafane i kafići

Kafana Gedža (Kruševac)

Od Beograda do Konaka na Kopaoniku možete stići iz dva pravca. Prvi je onaj duži i smarački koji ide preko Kragujevca i Kraljeva prema Raškoj, pa preko Jošaničke Banje – putni pravac omiljen među Vojvođanima koji ga preferiraju zbog malog uspona i lakšeg pristupa, a i da se ne bi, ne daj Bože, zaglavili u snegu na putu preko Brusa i ostali tako zavejani do proleća. Drugi pravac, preko Kruševca i Brusa, omiljen među Beograđanima jer im daje priliku da, po povratku s Kopa, svima ispričaju kako su se na planinu popeli preko Brusa, noću, dok je bila mećava i magla, a sneg nije čišćen, i to bez lanaca, na letnjim gumama. Da, kad su ugledali Konake, shvatili su da su već stigli. I sve to za dva sata i 30 minuta, od autokomande. A sad malo o kafani. Sigurno se pitate šta je to tako dobro u vezi nje?

Prvo, to što ćete u njihovom toaletu od kolege za susednim pisoarom dobiti sve informacije o stanju i prohodnosti puta do Kopa – kada je poslednji put čišćen, koliko košta montaža lanaca na ulazu u Brzeće, a koliko na izlazu, preporučiće vam i svog montažera koji je proveren i pouzdan (to u slučaju da je kolega iz wc-a zastao da opere ruke, u suprotnom, ako je mala nužda, nema toliko vremena, osim ako ima problema sa prostatom). Čak se može ponuditi da vam ošacuje gume i sam posavetuje da li vam trebaju lanci ili ne.

Druga stvar koja je dobra u ovoj kafani, pošto saznate da do Konaka ima još tačno 80 km, ljubazno osoblje će na bazi vaših vozačkih sposobnosti vrlo precizno proceniti za koje vreme ćete stići gore – sat i po, sat i petnaes’.

Treće, to što ćete iz razgovora ljudi za susednim stolovima, ukoliko su Beograđani, čuti koje staze rade, kako da jeftinije dođete do ski pasa, koji kafići su aktuelni, ko je od poznatih bio na Kopu, ko je sada, a ko tek treba da dođe. Ukoliko su Vojvođani u pitanju, onda ćete pak čuti da ih je neko sa recepcije zajeb’o da krenu preko Brusa, da takvu mećavu nikad nisu videli, da su jedva sišli, da više nikada neće ići tuda, već na Jošaničku Banju, i postaviće sami sebi pitanje – zašto je MK morao da kupi Grand, umesto da je Ski resort napravio na Fruškoj Gori i spasao muke 2 miliona Vojvođana?

Četvrto, ali ne i najmanje važno – roštilj od mlevenog mesa, naročito ćevapi na kajmaku. A tu je i nezaobilazna pogača. Najbolja pogača na svetu, koju ne treba jesti dok ne stignu ćevapi, jer je toliko dobra da postoji mogućnost da je pojedete celu i time propustite priliku da uživate i u mesu. Rakijica pre pogače, pa malo kajmaka sa vrućom pogačom i paprikama u ulju (ali u kontrolisanoj meri) i onda, ko može, deset ćevapa uz dva ‘ladna točena. Ili možda tri. I pouzdano ulazite u stadijum nirvane. Iskulirate i skontate da vam se još uvek ne ide gore, ali da je bolje da pođete da vas retrak ne bi šlepao od Brzeća do gore, a gde vas čekaju veseli lokalci da vam ustupe parking mesto koje su specijalno očistili za vas u zamenu za jednu crvenu. Za one koji povuku po neko pivce više od dozvoljenih 0,03 promila, policijske kontrole su retke do Brusa, a posle Brusa ih skoro nikada nisam zapazio.

Kafana Gedža je za nas kao pit stop za Fetela, u trci u kojoj ubedljivo vodi ispred Alonsa, sa sigurnom titulom u džepu…

goc_ff
Previous post

Putevi: Goč - Jošanička banja

sokobanja_ff
Next post

Putevi: Etno selo Balašević - Sokobanja - Niš

  • Ljuba

    daj, nemoj da zajebavas da za dva i po sata stignes od autokomande do Kopa ??????

  • Ja sam po suvom stizao izmedju 2h30min i 2h45min.
    Zimi nikad nisam merio. Al eto, ima onih koji kazu da moze :))

  • Vladan

    Ja sam uvek pre Kopaonika svracao u Gedzu. SAve dok se nij pojavio KJUNAC. Prava domacinska kafana bez etno folova i vestackog glumatanja seljaka. Nalazi se na 20 ak kilkometara od Kopaonika (Pajinog presla), ali vredi stati, pa cak i sici neko popodne sa Kopa kad vam tamosnja ponuda dojadi.
    Dakle Kkljunac – carstvo rostilja, onamko starinskog (soja, soda bikarbona i ostali trash urbani sastojci mlevnog mesa tamo jos nisu stigli). A bogami i pecenje. Svaka cast. Dok jedete u transu neprestano stizu vrele lepinje, a sa njima i kajmak… KAo zemlja DEmbelija.
    Iako je guzva uvek, domacini su bas kjubaztni. Nadju ti nekako mesto. Desi se da sedis pored nepozntih ljudi, ali u Kljuncu i to deluje nekako normalno, planinski.