Automoto

Legende Modene: Pagani

Napisao: Aleksandar Savić

Posle obilaska najstarijeg auto imena Modene, Stanguellini-ja , uputio sam se u fabriku u kojoj prave vremeplove (ili nešto što formom jako podseća na njih) – Pagani !

Pred kraj XX veka otpočela je nova era auto manufaktura. Karbon je zamenio aluminijum, motori su počeli da pristižu od tjunera poput AMG ili M odeljenja, a linije su počele da oblikuju kompjuterske simulacije dinamike fluida.

Untitled

Prva radionica koja je napravila auto koji nadmašuje velika imena poput Lamborghini-ja ili Ferrari-ja bila je radionica Horacio Paganija. Pagani nije bio čovek bez iskustva i znanja, još sredinom 80-tih bio je zadužen za Countach Evoluzione sa telom od karbona i 25th Aniversary.

Vizija mu je bila jedinstvena, uzeće najbolje komponente, dodaće vrhunski ručni rad svakom detalju i napraviće novi auto za poster, koji mami uzdahe koliko Countach, Diablo ili F40.

Rodom Argentinac, svoj prvi auto nazvao je Zonda, po vetru, razume se. I otvorio fabriku u Modeni, a gde drugo…

Pagani

U staroj fabrici ponosno stoji najnovija Zonda, vredna oko 3 miliona, čeka vlasnika koji nikako da dođe po nju, mada je uredno isplatio sve obaveze. Odneće je uskoro u Ženevu, na sajam da pokažu šta umeju.

Nekako stidljivo, u uglu stoji formula koju je Pagani sastavio sedamdesetih, fina vežba za buduće izazove.

Pagani v3

Posle slikanja sa lepoticom, uputiše nas u fabriku, nama slikanja – šteta.

Uvode nas u prvu prostoriju, tu laminiraju šasije od karbona. Na pultu stoji crni komad karbona, 25 x 15 x 2 cm otprilike, kažu mi da ga podignem. Nije neki izazov, lak je poput iverice. Do njega aluminijumski. Grabim ga snažno, ali se ne miče. Tolika je razlika.

Sama izrada ne deluje impresivno, pripravnici lepe velike komade karbon fibera i karbotitanijuma na ramove nanoseci smolu i sekuci sklapelom i makazama višak. Ti se delovi dalje stavljaju u vakumske vreće, pa odlaze u narednu prostoriju da se ispeku u uređaju koji je prepravljeni autoklav koji koriste vulkanizeri.

Vidimo jednu Huayra-u, tek sastavljenu i nelakiranu, samo grubo šmirglana. Kažu nam da se ne vezujemo puno za nju, jer će uskoro na kreš-test. Za svakih nekoliko napravljenih jednu moraju da slupaju zbog različitih homologacija od tržišta do tržišta.

Domaćini nas vode i u novu fabriku u kojoj se sklapaju Huayra-e. Lepo je videti aute u svim fazama postojanja, od samog rama, preko rama sa ogibljenjem i ogromnim karbonskim diskovima, preko onih koje imaju i motor do finalnih proizvoda.

Na mene je najveći utisak ostavila instrument tabla. Napravljena je od monobloka aluminijuma, nema spojeva. Čak je probijena fina, fina mreža za signalne lampice.

Sve komponente su uredno poređane, a svaki šraf (mnogi titanijumski) je proveren i obeležen kao savršen.

Ako se pitate šta vozi Pagani – svakodnevno Mercedes, ima 911 i Zondu. Njegova supruga vozi Toyota-u. Pitate se i ko će to da servisira – Paganijevi mehaničari koji doleću na odredište sa svom opremom.

Po odlasku ostalo mi je nejasno šta se promenilo u kolektivnoj svesti ljudi i zašto uopšte postojie Zonda i Huayra.

Pagani v2

Pre 50 godina, automobilima smo davali lica sa osmesima, vedrinu, a danas uživamo u nečemu što preti i liči na zmaja. Ferrari je pravio trkačke automobile, nemilice ih prodavao da bi napravio sledeći (prvi Ferrari nije u vlasništvu Ferrarija!), dok Pagani pravi igračku za privatnu stazu koja se kupuje da bi bila skulptura, jer tako više vredi. Baš tako, auto je toliko bučan da ne da ne može da se registruje, nego ne sme da se vozi na većini staza.

Posle svega, na Paganijevu kreaciju ne gledam sa velikim divljenjem jer ne vidim jasno šta je vrednost koja je dodata preskupim komponentama. Imaju perfektnu izradu (mašinsku), ali na mene puno jače deluje nepravilnost napravljena rukom. Kao da statuu Diskobolosa napravite na 3D štampaču ili odštampate Belog Anđela – bude nekako obesmišljeno.

hotel-podgorica
Previous post

Hotel Podgorica (Podgorica, Montenegro)

Muzej Lamborghini
Next post

Legende Modene: Muzej Lamborghini (Italija)