Putopisi

Lepo, Lepše, Aljaska

Da mi je neko pre pet godina rekao da ću jednog dana posetiti Aljasku, ladno bi mu odgovorio da nije normalan. Međutim, sticajem raznoraznih životnih okolnosti, krajem aprila 2014, posetio sam ovaj zabačeni kutak severnoameričkog kontinenta. Posle Havaja, ovo je najzabačenija država USA, takođe geografski odvojena od matične zemlje.

Po mom mišljenju jedna je od najlepših zemalja u  kojoj sam bio. A obišao sam ih 70 do sada. Zbog svoje lepote i ne treba da čudi što je postala među najpoželjnijim turističkim destinacijama u poslednje vreme.  Aranžmani za Aljasku su čak i skuplji od aranžmana za čuvene Karibe.

Ono što je čini toliko posebnom je neverovatno lepa priroda čiju je lepotu, ponekad, teško opisati rečima. Planine, šume, fjordovi, glečeri… Jedan sam od onih srećnika koji je uživo video i snimio otapanje Hubbard glečera koji je jedan od najvećih na svetu.

Al da ne bih davio više sa uvodom, pokušaću kroz tekst, mnoštvo slika i pomenuti snimak, da vam dočaram ono što sam ja doživeo pre nepunih 6 meseci…

Za Aljasku smo krenuli kruzerom iz Vankuvera.

Vancouver

Posle dana provedenog na moru stigli smo u Kečikan . U pitanju je gradić od oko 8.000 stanovnika, poznat među pecarošima i kao ’Svetska prestonica lososa’. Njegov ribolovački potencijal  poznat je od davnina, a u velikoj meri koristili su ga vekovima unazad Tlingiti – indijansko pleme sa ovih prostora. Uz turizam, ribolov je glavna privredna grana. Kečikan poseduje i najveću svetsku kolekciju indijanskih totema koji su posebna atrakcija. Prvo što mi je palo na pamet  kada sam ih ugledao je stub za mučenje za koje su vezivali bledolike, a na njima isprobavali svoje veštine u rukovanju lukom i strelom (odraslo se uz Zagora Teneja). Malo se naježih, al dobro…

Džuno je sledeći grad koji smo posetili. Za razliku od ostalih gradića na Aljasci, ovaj je stvarno odavao utisak grada – i po svojoj infrastrkturi i po broju stanovnika – 30.000 (u vreme turističke sezone i celih 40.000). Grad sam po sebi nije ostavio poseban utisak na mene tako da sam svo slobodno vreme utrošio jurcajući bajsom po okolnim brdskim stazama. E, to je bio vrhunski doživljaj ( koji smo na sajtu već opisali ).

Prvo uživanje u glečerima imali smo upravo kod Džunoa. Nalazi se na svega 20 kilometara od centra grada. Nema potrebe za dodatnim opisima, uživajte u slikama Mendehal glečera

Sledeće mesto na našem putu je Skagvej . Mesto od nepunih 1.000 stanovnika van sezone. Tokom leta broj stanovnika se udvostruči kako bi mogli da se izbore sa preko 900.000 turista koji u periodu maj – septembar prođu kroz ovaj grad. Mislim selo.

Skagway

Sa bajkovitom okolinom. Nestvarno lepom. Ne znam koliko slike mogu da dočaraju ceo krajolik (ipak nisam profi fotograf), ali najprostije rečeno – prosto ti dođe da nikad ne poželiš da odeš odavde.

Koledž Fjord… Perverzija nad perverzijama! Neverovatna lepota, neverovatan kontrast boja. Fjord sadrži 10 velikih glečera i na desetine malih.

College Fjord

College Fjord

Obavezno svratište svih kruzera koji dolaze na Aljasku. Inače, epicenter najjačeg zemljotresa ikad zabeleženog u Severnoj Americi je upavo ovde.

College Fjord

Vitijer je luka u kom kruzer pravi zaokret.

Whittier

Ova luka je i deo sistema morskog autoputa na kome saobraćaju brodovi koji povezuju mesta u jugoistočnoj Aljasci do kojih ne postoji kopnena veza.

Whittier

Jedina veza grada sa ostatkom kopna odvija se kroz Vitijer tunel koji je najduži kombinovani (za automobile i vozove) tunel u Severnoj Americi.  Tunel prolazi kroz Mejnard planinu.

Whittier

Sada već potpuno navučen na lepotu krajolika, posetu Vitijeru iskoristio sam za još jednu dozu fotografisanja…

Whittier

I za finale Habard glečer. Ova glečerčina ili glečurda je 1986 godine blokirala izlaz iz Rasel fjorda praveći od njega  ’jezero’. Tada se nivo vode u fjordu, zbog nemogućnosti oticanja, podigao za 25 metara. Noćna mora koja je pretila da ugrozi živi svet u fjordu, zbog pada saliniteta, trajala je do oktobra iste godine kada je ’brana’ konačno popustila i voda otekla ka okeanu. Ekvivalent vode koji je otekao u okean u procesu vraćanja nivoa vode na pređašnji, jednak je količini protoka 35 Nijagarinih vodopada. E sad zamislite samo koja je to sila. Slična situacija ponovila se 2002 godine kod Bert Pointa. Tada je posle obilnih kiša nivo ’jezera’ porastao za 20 metara i pretio da se izlije na stranu kopna.

Veličina samog glečera je impozantna. Posmatrajući ga imate utisak da i on posmatra vas, i prosto se nameće pitanje šta bi se desilo kad bi se naljutio i krenuo ka vama.

Razmišljati iz te perspektive shvatiš koliko je nenormalno bilo voziti brod poput Titanika kroz ledene gromade. Udar našeg kruzera u ovaj glečer imao bi isti efakat kao kada bi se ameba nameračila na slona.

Deo iznad vode je veličine desetospratnice i deluje oooooooogrooooooomnoooooo. Brodovima je zabranjeno da prilaze glečeru jer se često dešava da se po neki  ’sprat’ odvali i padne u vodu. Grmljavinu koju tada čujete i ceo osećaj kad to živite naprosto ledi krv u žilama. Od onih sam srećnika koji je jedan takav sunovrat ledene gromade u vodu uspeo i da snimi. Uživajte u snimku…

YouTube Preview Image

I to vam je otrpilike to. Posle Hubbard glečera zaputili smo se na jug ka Karibima. Lepote jedne vrste prirode zamenićemo lepotama druge vrste prirode. U bikinijima.

Za kraj šta reći osim da je ovo deo planete još uvek neoskrnavljen rukom savremenog čoveka koju krase prirodne lepote kakve ćete retko gde videti. Ako vam se ikada ukaže prilika da dođete ovde – ne propuštajte je.

Previous post

Thasos (Greece) - Amazing green island

happy-birthday-image-4
Next post

Danas nam je divan dan, našem sajtu DRUGI ROĐENDAN!