Putopisi

Pariz – grad svetlosti

Tačno je osam sati ujutru. Iz Minhena krećemo za Pariz. U početku vožnja prija, autoput okružen predivnim šumama. A onda, samo pašnjaci, brisan prostor, vožnja 120km/h i dosada… Ulazak u Pariz i opšte ludilo. More automobila, motori koji se šunjaju između, hiljadu izlaza i naša družbenica Evropica (navigacija), koja gubi signal zbog brojnih tunela. I, opet smo se snašli.

Stižemo u mali, preslatki hotel, “ Alesia Montparnas “. Pravi pariski – mala soba, prigušeno svetlo i pogled na uličicu odakle dopire zvuk uličnih svirača. Bacamo stvari i pravac Mon – Martr…Rasprava sa šalterskom službenicom u metrou jer NEĆE da nam objasni razliku u kartama (a sve je inače napisano samo na francuskom), pokušaj devojčice cigančice da mi iz torbe ukrade mobilni i policija sa psima koja hvata i zatvara narkomane u wc metroa dok druga grupa beži, pijani ljudi…Prestravljeni smo! To nije Pariz koji sam zamišljala. Ne mogu da se opustim…

Penjemo se stepenicama i odjednom prelep prizor – Sacre Coeur (crkva Sv. srca). Crkva koja bdi nad Parizom s’ njegove najviše tačke. Sagrađena je u spomen na 58.000 francuskih vojnika ubijenih u francusko – pruskom ratu (1870-1871). Izgradnja je trajala 46 godina, konačno je završena 1923., a potrošeno je  40 miliona franaka(6 miliona eura). U njoj se sveštenici i dalje mole za duše  palih ratnika 24h dnevno. Svod ispred glavnog oltara ukrašava veliki mozaik sa Hristovim likom. Svod predstavlja privrženost Francuske svetom srcu, a u samoj kapeli, čuva se srce Aleksandra Ležentila, jednog od zagovornika izgradnje ove crkve. Iznad glavnog ulaza nalaze se dve bronzane skulpture konjanika – jedna predstavlja Jovanku Orleanku, a druga Sv. Luja, dok se u niši iznad njih nalazi skulptura Hrista koji daje blagoslov. Šetamo uličicama Mon-Martra, vetar šiba, počinje i kišica, ali nam to ne smeta. Ulice prepune turista, slikari rade portrete, restorani prepuni i mi sedamo u jedan od njih na večeru. Pored nas Španci, pričaju glasno, smeju se…

Sacre Coeur

Spuštamo se niz bezbroj stepenica do Pigala i čuvenog Moulin Rouge-a , centra francuskog cancana. Sve šljašti, puno sexy shopova, porno industrija na svakom koraku.

A onda  “more” – San Mišel i San Žermen – deo grada sa uskim uličicama, kafićima, restoranima, radnjicama sa suvenirima. Sedamo u lokal sa živom svirkom na piće…Ponovo metro br.13, stanica Pernety, udaljena tek nekoliko stotina metara od našeg hotela.

Drugog jutra ponovo krećemo u akciju. Najpre Dom invalida – Luj XIV podigao je ovu građevinu u periodu od 1671-1678 (pozni 17.vek) za ranjene i stare vojnike. Oni dele dom sa najvećim vojnikom Francuske, Napoleonom Bonapartom, čije telo počiva u sarkofagu od crvenog porfira na zelenom granitnom postolju, a smešten je tačno ispod pozlaćene kupole. U ostalim zdanjima smeštene su vojne kancelarije, Muzej vojske i manji vojni muzeji.

Dom Invalida

A onda šetnja ulicama opasanim starim i prelepim zgradama do Ajfelove kule . Ljudi u redovima čekaju kako bi se popeli i razgledali Pariz. Ovaj najupečatljiviji simbol Pariza izrastao je na horizontu grada 1889. kao deo Svetske izložbe. Sa svojih 320 metara visine i 1792 stepenice, bila je to najviša građevina na svetu, dok je 1931. nije premašio njujorški Empayer state bilding. Teži 10.000 tona, a konstrukcija inžinjera Gistava Ajfela tako je dobro izvedena da se kula nikada ne povija više od 7 cm po jakom vetru.

Prolazimo ispod Ajfelove kule i stižemo do veličanstvenog Trokadera i palate Šajo . Šajo je bio zasebno selo do 19. veka kada ga je “progutao” rastući grad. Centralni deo kvarta čini veličanstvena palata koja stoji na vrhu istoimenog brda, sa širokim krilima od belog kamena koja obuhvataju vrt Trokadero, i čije terase gledaju pravo na Senu, sve do Ajfelove kule.

Trg Trocadero i Palata Šajo

Iza palate je trg Trokadero, izgrađen 1858. i prvobitno nazvan Trg kralja Rima, po tituli Napoleonovog sina. U centru trga je statua heroja iz prvog svetskog rata, maršala Ferdinanda Foša na konju. Padom carstva, propali su i Napoleonovi planovi za raskošnu palatu na brdu Šajo koju je namenio svom sinu, a lokacija je kasnije iskorišćena za prvobitnu palatu Trokadero, koja je izgrađena za svetsku izložbu 1878. Nju je zamenila današnja neoklasicistička zgrada, namenjena izložbi 1937. godine.

Ono što u ovom božanstvenom gradu nikako ne treba propustiti jeste krstarenje Senom …Pariski kejevi proglašeni su za svetsku kulturnu baštinu Unesco-a. Veliki broj mostova, koji povezuju obale ove reke, a svaki priča svoju priču. Most Lena , sagrađen početkom XIX veka, a 1936. godine ukrašen statuama orlova, posvećen je Napoleonovoj pobedi u bitci kod Lene. Most Alma , sa impozantnom statuom Zuava, služi Parižanima kao merač vodostaja. Most Aleksandra III, podignut u čast ostvarivanja saveza Francuske sa Rusijom, čime se prekida njena dvadesetogodišnja diplomatska izolacija organizovana od strane Nemačke. Svetiljke na ovom mostu predstavljeju kopije svetiljki petrogradskog mosta Sv. Trojstvo. Most Royal – sa svake strane obale, na njemu su ugravirana hidrografska obeležja najvećih istorijskih poplava. Most umetnosti , najomiljeniji među Parižanima. Novi most , inače najstariji, koji spaja ostrvo Site sa levom i desnom obalom Sene. Krstarenje vam pruža mogućnost da iz neke druge perspektive sagledate veličanstvena zdanja…

Muzej Orsej , nekadašnja železnička stanica, koja je bila u funkciji sve do 1939. godine. Nakon toga, zgrada je služila za razne aktivnosti, a 1978. proglašena je spomenikom. Prvog decembra 1986. tadašnji predsednik, Fransoa Miteran, zvanično otvara muzej, a u njemu možete razgledati ne samo slike već i dela vajara, arhitekti, kao i ostvarenja vezana za štampu i urbanizam. Inače, ovo je zdanje poznato i po tome što su upravo odavde Ludvig XVI i Marija Antoaneta izvedeni na giljotinu.

Muzej Orsej

Veličanstveni Notr-Dam na ostrvu Site…Dužine 130 metara, širine 48 metara, a najviša tačka tornja je 69 metara. Zaista ostavlja bez daha. Izgradnja je započela 1163. i trajala je do 1330. godine. Umetničko delo Jana od Šela i Piera od Montroja fascinira čitavu Evropu. U centru zapadne fasade je portal strašnog suda, levo Bogorodičin portal, a desno portal Sv. Ane. Iznad njih je Galerija kraljeva sa 28 statua. Iznad rozete, koja je svojevremeno bila najveća na svetu, nalazi se balkon -Bogorodičina galerija. Najvrednije u ovoj crkvi jeste originalni deo krsta Hristovog raspeće kao i njegov oreol od trnja. Ispred ulaza u katedralu je Trg Parvi, centar ostrva Site i sam centar Pariza. Tu je tačka koja predstavlja početak svih nacionalnih puteva koji povezuju Pariz i ostale gradove Francuske i odatle se računaju udaljenosti ostalih od glavnog grada.

Notre-Dame

Ispred Skupštine grada Pariza, koju takođe vidite tokom krstarenja, nalazi se veliki trg – Trg Grev. Na njemu su se kroz vekove izvršavale spektakularne likvidacije osuđenika. U prošlom veku, tu su se okupljali nezadovoljni radnici i upravo odatle potiče čuvena francuska izreka “Praviti grev” ( biti u štrajku).

Po završenoj turi, vraćamo se u hotel. Savladava nas umor…Sledećeg dana, put nas nanosi u Versaj . Lagana vožnja metroom, ispred masa ljudi. Versaj je 1602. godine bio u vidu malog sela na padinama proplanka, sa ruiniranim dvorcem. Luj XIII, kao veliki ljubitelj lova, izgradio je prvu lovačku kolibu, a ona je kasnije zamenjena malim dvorcem. 1663. podignuta je prva staklena bašta i zoološki vrt. Raste i sam dvorac, a 1682. vlada se premešta u njega i Versaj postaje politički centar i glavni grad kraljevstva. Inače, ovde štošta lepo možete videti – mermerni trg, kraljevo dvorište, kapelu, galeriju ogledala, dvoranu bitaka, sliku krunisanja Napoleona…U samom središtu je trg za smotre i  parade, a od trga vode tri velike gradske ulice. Luj XIV tražio je od arhitekata da celu kompoziciju raskošnog dvorca postave tako sam centar dvorca, kao i svih puteva koji vode u Versaj bude njegova spavaća soba i u njoj njegov krevet. Oko palate su čuveni geometrijski pravilni i simetrični versajski parkovi i raskošne fontane i aleje. Zanemeli smo od tolike lepote. Čak ni kiša koja je sve vreme rominjala (a nama su na ulazu, iz bezbednosnih razloga, uzeli kišobran), nije mogla da pokvari utisak…Vizuelno uživanje ovde upotpunjuje i muzika koja se čuje u svakom kutku parkova, i vraća vas u doba kraljevskih balova. Fascinantno…

Versaj

Od silnog jurcanja, prepešačenih kilometara, a u želji da nešto slučajno ne propustimo, moj suprug ne može više da hoda…Pravimo pauzu za kasni ručak, a onda kreće potraga za patikama :-). A gde drugde nego na Jelisejskim poljima – Avenue des Champs Elysees ….U XIX veku ona postaju popularno mesto za sastanke. Grade se brojne privatne palate koje su posle prvog sv.rata zamenjene luksuznim prodavnicama, restoranima, poslovnim prostorima. Da, ovde sve odiše luksuzom, mada nisam stekla utisak da je Pariz baš prestonica mode. Muškarci su definitivno lepše obučeni od žena. Nema onih damica u balonerima, sa šalovima i baletankicama…No, da se ja vratim na prethodnu priču. Avenija je široka 70 metara, opasana drvoredima i definitivno najlepša na svetu.   S jedne strane Concord, a u daljini impozantna Trijumfalna kapija …Napoleonov trijumfalni luk, podignut kao spomenik posvećen vojnim pobedama (bitka kod Austerlica). Visoka 50 i široka 45 metara, ukrašena statuama od kojih je najpoznatija, naravno – Marseljeza. Dinamična, svi likovi u pokretu, a predstavlja vojnike koji kreću u vojni pohod. Kapija se nalazi na Trgu zvezda, okružena sa 12 velikih avenija i 12 palata.

Trijumfalna kapija

Novo jutro i nova akcija. Nastavljamo dalje naš obilazak i krećemo ka Panteonu . Prvobitno je sagrađen kao crkva, po ideji Luja XV, u znak proslavljanja njegovog oporavka od opasnog napada gihta 1744. Posvećena Sv. Genovevi, građevina je završena 1790., s’ namerom da podseća na Panteon u Rimu (mada više podseća na katedralu Sv. Pavla u Londonu). Tokom francuske revolucije, pretvoren je u Mauzolej zaslužnih građana Pariza, ali Napoleon ga je 1806. vratio crkvi. Kasnije je ponovo oduzet, pa opet vraćen crkvi, da bi 1885. najzad postao javna građevina. Ovde se nalazi spomenik francuskom filozofu Didrou, Volterov grob (veliki pisac, mudrac i filozof), grobnica Viktora Igoa, kao i Luj Braja (Brajeva azbuka).

Panteon

Na ogromnom prostoru od 7800 hektara, u srcu jedne od najvećih šuma u okolini Pariza, nalazi se Dvorac Šantiji, napravljen u srednjem veku. U XIII veku, princ Lui Henri izgrađuje ergelu čiji hipodrom i danas predstavlja evropski centar konjičkog sporta, a konjička škola je najbolja u Francuskoj i jedna od najboljih u čitavom svetu. U dvorskom muzeju možete pogledati slike starih majstora – Rafaela, Delakroa, Koroa…A tu je i bogata biblioteka sa 30.000 knjiga, među kojima su originalni rukopisi i stara izdanja. Ovde su snimljeni i neki filmovi, kao što su Bomarše i Vidok…Sa ushićenjem odlazimo u Luvr . Čaroban spolja, ali i unutra. Potrebno je više dana da bi se sve natenane pogledalo. Ukoliko nemate vremena, bolje je da se odlučite samo za jedan segment, jer od tolike količine umetnosti na jednom mestu, glava zaista može da vas zaboli (što se meni i dogodilo). Egipatski odeljak, orijentalni, grčki i rimski antikviteti, skulpture, umetnički predmeti…I, naravno – Leonardova Mona Liza. Pravo da vam kažem, mnogo jači utisak na nas ostavila su neka druga dela u odnosu na Đokondu…

Muzej Luvr

Sladak umor i san…Novo jutro i vožnja od 1000 km do Azurne obale…A Pariz? Grad u koji ćemo sigurno ponovo doći…

Napisala: Zosterova lepša polovina

Istanbul
Previous post

Čarobni grad Istanbul

Ovo nije taj sir, ali kad se taj sir pojavi u tom obliku, hvata se za viljušku a ne za fotoaparat.
Next post

Milanovački bareni sir