Kafane i kafići

Kafana Abraham (Palić)

Pitaju me moje Lale, kako si to opis’o sve neke kafane u kojima se jede samo roštilj, a da nisi i neku di mož’ da se jede gulaš ili neki fiš paprikaš. I ja sad šta ću, di ću , nego da sednem i da napišem koji red i o tome da se ne bi zamer’o. Računam, dolazu nam novogodišnji praznici, biću u mom selu ugoste , pa da me ne gledu popreko kad prošetam glavnim šorom pridveče .

Elem, već sam opisao gde se može jesti najbolja riblja čorba na svetu. E pa ima tamo još štogođ dobrog da se jede. A osim što ima dobre klope, kafana Abraham ima i ambijent takav da zaslužuje da bude u našem registru.

A gde je to mesto i kako stići do tamo?

Od Autokomande do Abrahama na Paliću, može se stići za manje od dva sata i to bez da se žuri. Isključite se za Palić, vozite 1-2 kilometra i sa leve strane ugledate parking prepun automobila. To je jasan znak da ste ispred Abrahama. Kafana je ultra čista, skockana, i sve je cakum-pakum i na svom mestu. Muzike nema, kažu “ kod nas sviraju kašika i viljuška “. Dakle tu ste da jedete, pijete, ispričate se. Na ulazu vas uvek dočekaju ljubazni konobari koji vas pozdrave sa Junapot kivanok , zatim vas otprate do stola, uvek, ali uvek su nasmejani i već posle prvog, drugog dolaska će vas zapamtiti. Kao i šta ste jeli i pili prošli put. Usluga je brza, precizna, nema čekanja ili pogrešne porudžbine. Pravi profesionalci.

Šta jesti?

Riblju čorbu smo već opisali, fiš paprikaš nismo, ali ga toplo preporučujemo. Sva riba je filirana. Ne postoji ni najmanja mogućnost da naletite na koščicu. Odlazim tamo sigurno deset godina i nikada mi se nije desilo da je nađem. Već sam počeo da razmišljam da je samom sebi poturim i kažem – Evo je! Našao sam je!

Da se uozbiljim, idemo dalje. Gulaš! Gulaš je vrh vrhova. Prvo mu je boja ona prava, drugo je miris, treće ukus. Vi ne možete da verujete koliko je to ukusno. Znači meso se topi u ustima, a nož, kad se meso seče, sam propada kroz meso pod silom zemljine teže. Dakle, meso je stvarno mekano i dobro skuvano. Kažu da čak i Mađari iz Segedina dolaze na mađarski gulaš u Abraham :).

Kao i dva prethodna jela od ribe i gulaš možete jesti uz mlince sa sirom i sitno seckanom i uprženom slaninicom. Ali opet napominjem, ko voli da umače ‘lebac, taj sigurno neće pogresiti. ‘Lebac je onaj najbolji domaći, deblje sečen, što ima ispucalu koru. On kad se umoči, pokupi pola safta iz tanjira. Ja sam u početku jeo sa mlincima, ali sam se vratio umakanju.

Šta je još dobro? Škembići su dobri. Ali ovde ih ima samo u čorbastoj varijanti i imaju jednu manu – služe ih samo utorkom. Inače kafana ne radi ponedeljkom. Čisto da napomenem, da se neko ne zaleti, pa da poljubi vrata.

Još par zanimljivosti (vezanih za točeno pivo i portliku) – Točeno pivo je odlično, ohlađeno na pravoj temperaturi i toče ga u onim najlepšim debelim (0,5l) rebrastim kriglama. Kad poručite čorbasta jela, obavezno dobijete portliku (veliku crvenu), za slučaj da vam, ne daj bože, nešto kane iz kašike, pa da se ne uflekate.

Eh da, dezert! Šamloi galuške su specijalitet. A znate kako vam konobar preporuči galuške? Dođe i pita:

- Nešto za dezert?

Vi nemoćno klimate glavom jer ste se prejeli i ‘oćete da umrete.

- Gazdarica će se naljutiti ako ne probate!

I vi sad šta ćete nego da probate, da se ne bi zamerili gazdarici. I onda nastaje potpuna dezinhibicija. Tu je kraj i ako nema ko da vas vozi za Beograd bolje popijte jedan espreso da vas razbudi i ubrza varenje.

Somlói galuska

I gledajte sad matematiku. Tamo i nazad – 350 km. To je oko 1.000 dinara po osobi za put, ako ide petoro, dizel autom. Za još 1.500 dinara po osobi se razvalite od klope i pića da vam ne bude dobro. Prošetate po Paliću, popijete kafu, malo obiđete palićke salaše i vile, i vratite se kući predveče. I za malo jače od dve crvene, vi ste imali celodnevni izlet na Paliću. Toliko potrošite za jedan dan kad se muvate po gradu, a da ni ne znate na šta ste potrošili. Toliko. Kusunum sipen.

...ali je osećaj (prvi put, bar) ovakav. Između ludaka koji se polumrtav i i uz 500 pauza popeo na Avalu i ludaka koji se (polumrtav i...) popeo ovde je "samo" 4 godine redovnog voženja.
P.S. ovo nije Stelvio.
Previous post

Biciklističke priče: prvi put s biciklom na Avalu

Next post

Dinstana ćuretina u sosu od rena s testom

  • Pingback: Restoran Boss (Subotica) - nemagreske.com ()

  • uy

    jó napot

    A barátaim körül Autokomande jönnek ide enni, mert sokkal ízletesebb, mint a képek

    de nem hallgatott rájuk a kenyér, mert a vizsgálat sokkal jobb.

    amikor a házvezetőnő nem tesz a részesedést az Ux