Kafane i kafići

Kafana Lovački rog (Grocka)

Pohvalim se nedavno jednom svom prijatelju kako moj teča, inače strastveni lovac, kuva vrhunske specijalitete od divljači usput konstatujući kako je šteta što nigde u gradu ne može da se pojede dobar gulaš od divljači. Na to moj prijatelj odgovori – u gradu i nema, al imaš jednu pomalo neuglednu kafanu na izlazu iz Grocke prema Smederevu, zove se Lovački rog. Idi tamo kad ti se jede gulaš od divljači i naruči jelo koje se zove Čobanac.

Ne prođe od tada ni desetak dana kad juče reših da odem do Lovačkog roga. Konsultujući se sa drugarom oko tačne lokacije kafane, još jednom dobih od njega dobronamerno upozorenje da estetski kafana baš i nije reprezentativna.

U svakom slučaju, neposredno pošto izađete iz Grocke, s desne strane, odmah uz neki stari servis ili radionicu, a deset metara pre napuštene NiS benziske stanice nalazi se kafana Lovački rog. Bilo je negde oko 13h kad sam stigao, parkirao na pumpi  i zaputih se ka kafani. Pumpa potpuno sablasno deluje onako napuštena, radionica još sablasnije a kafana izmedju njih. Hmmmm… Pa izgledala je kao da ne radi. Ne smem ni da pomislim kako ovaj ceo ambijent deluje noću kada je i po i danu tiha jeza, ali ipak reših da uđem.

Na ulazu me po nosu opali memla, kao da godinama niko nije proluftirao kafanu, mali lobi sa dva tri stola, pa ponovo vrata i ulaz u glavnu prostoriju, veličine možda 25m2. Mislim da ukupno ima šest stolova u toj većoj prostoriji, lovački trofeji po zidu na izvol’te, Tv koji radi i nigde žive duše. Ulazim u sledeću prostoriju veličine 2×2 metra gde je šank, vičem, dozivam, al’ se niko ne odaziva.

Posle par minuta čekanja reših da odem iz kafane. Ulazim u servis koji je bukvalno spojen sa kafanom i pitam dvojicu do zuba zamašćenih likova da li kafana radi. Pogledaše me kao da sam čudo prirode i kažu – nekad radi nekad ne radi i nastaviše da kuckaju i šrafe. Ja stojim ko prost sto bi rekli novobecejci i blenem u nih ko tele u šarena vrata. Na kraju se okretoh i dođoh do auta i taman da uđem unutra kad začuh – jel si hteo nešto - doziva me deda od kojih 65 godina sa balkona iznad kafane. Odgovorih pitanjem – radi li ova kafana? Kaze čiča- N ekad da nekad ne. Danas radi. Xaxaxaxaxa. Ajd unutra, sada ću da siđem

I vratih se ja unutra. Sednem za sto, čiča odmah doneo rakiju i kaže ajd jednu domaću, valja se. Šta ćeš da jedeš? Imam Čobanac. Odličan. To svi ovde jedu. To mi je specijalitet. Hoćes, a? A od salate? Slatki ili kiseli kupus? Mnogo je dobar .

I ode on. Nit’ sam šta rek’o nit sam poručio zvanično, samo sam dva puta klimno glavom i toliko.

Dok sam ga čekao, prvo što mi je palo na pamet je da će da mi podvali nešto podgrejano staro ko zna koliko i da cu ponovo da sredim stomak.

Prođe desetak minuta kad evo ga čiča, nosi kupus, pogaču i mlince. Kupus odličan, mlinci odlični, pogača odlična, lepa, sveža. U majku mu…

Donese čiča i mali lončić na stalku sa alkoholom koji upali da se gulaš krčka na stolu i ne hladi dok jedem. Pitam jel ovo sveze ili podgrevano. Kaze čiča sveže, nema ništa da brineš. Probam, stvarno je dobro k’o što su mi pričali. Možda malo više ljuto nego što ja volim al nema veze jer vredi, mnogo je dobro. I krenem da umačem pogaču i uživam u saftu i gulašu. Boga mi tri puna tanjira sam pojeo. Razvalio sam se. Poručih jedno pivo da zalijem na kraju i tada mi čiča ispriča svoju  priču o restoranu u Osijeku koji je držao, o tome kako je služio Tita kao konobar, kako je imao Mađara za šefa koji ga je učio kulinarskim čarolijama i otuda i recept za isprobani Čobanac, inače mešavinu Srnetine i govedine. Kaže da zna da je ljuto, al’ da je recept takav i da on ne želi da odstupa pd recepta.

Tokom te naše priče dođose još dva starija gosta, ljudi poslovno obučeni, vidim znaju i gazdu i naručiše predjelo – kiseo kupus i švarglu. Pitam čiču gde nabavlja švarglu, kaže da je sam pravi i da je odlična kao i da je šteta što je nisam probao uz rakijicu, pihtije i kupus. Rek’o nek ostane nešto i za drugi put.

Pred polazak pitam da li prima visa karticu, kaže da mu vizitkarta ne treba da mogu i na papir da mu zapišem telefon. Ponovim ne vizit karta nego visa, jer nemam keša tj imam samo eure, na šta mi on reče mrtav ladan kako nema da mi vrati kusur i da ću da platim sledeći put kad dođem? Srećom, ljudi do mene su mi razmenili pare pa sam platio ceh – 830 dinara za rakiju, pivo, kupus salatu, dve pogače i preogromnu porciju srneće – goveđeg gulaša. Dao sam hiljadu i to mi je najslađi bakšiš koji sam ostavio.

Za kraj – ko voli divljač ne sme da omaši ovu kafanu, čiča je genijalac i mnogo gotivan lik, kafana ima neki duh koji vas privlači na specifican nacin, a mene je sve vreme asocirala na kafanu Miročanac kojoj sam se uvek rado vraćao kao što ću i Lovačkom rogu.

Alpi_1054
Previous post

Po Veneciji biciklom: hit & run za 4 sata.

Cestitka
Next post

Novi Bečej - od reprize 01.januara do Korinđanja 06.januara

  • Voćar

    Bio. Doveden od strane putnika namernika, koji nikad ne prođu kroz Grocku, a da ne svrate ovde. Jeo riblju čorbu.Olizao prste.