Kafane i kafići

Koliba “Prvi maj” (Nova Varoš)

Da skratim uvod, tri dana smo spavali u šatoru i jeli domaću suvetinu, koju smo sagorevali na kilometrima offroad MTBovanja po Zlataru. Bili smo užasno gladni i želeli smo nešto kuvano. I obilno. I da nas ne oderu.

Zato smo umalo preskočili očigledno nafuran ugostiteljski objekt pored puta, u komšiluku hotela “Panorama”, na samom ulazu u centralnu turističku zonu; moram da priznam da smo prošli kolibu, pa se okrenuli i vratili – bolje malo skuplje ovde nego zatvorena kafana u Prijepolju i domaća kobaja sa suvim ‘lebom pedeseti put zaredom.

U restoranu-kolibi ima mnogo mesta i mnogo rastojanja između stolova; što pod senicama napolju, što poluotvorenog pod krovom, što zatvorenog u prizemlju – tek, svako će naći idealno mesto za sedenje. Pošto je bilo hladnjikavo predvečerje, mi smo se smestili unutra.

Smeštamo se u blizini loše prepariranog vuka… ljubazna konobarica nam odmah izlazi u susret i čupa razne kablove iz štekera, da napojimo našu izgladnelu elektroniku. Jelovnik…

Hmmm… ovi ili su zaboravili da koriguju cene već dve godine, ili…

Kako bilo, ohrabren smešnim cenama kuvanih jela (specijaliteta), smelo naručujem:

piće,
1x teleća čorba
2x pečena paprika (salata)
1x kiselo mleko
1x svadbarski kupus i 1x dagara

Na šta se konobarica beči: “jeste li sigurni da ćete sve to da pojedete”? Sećam se istog pitanja od pre dve nedelje, kad sam u lozničkom “Siranu” posle dva dana pedaliranja omazao picu veličine MTB točka bez koske i još žvaćnuo od druge. Dobro, kolike su vam porcije? “Pa, služe se u ovim zemljanim posudicama.”

Majkumu! Za 250 dinara po porciji, očekivao sam da će te dve porcije imati problema da prepune duboki tanjir. OK, da počnemo s tom dagarom, pa ćemo da vidimo…

Dagara je, dakle, u ovoj inkarnaciji, jelo od jagnjeće džigerice i maramice i pirinča, zaliveno trapistom i krvnički posoljeno vegetom. Ako ovo čita kuvar, da bi jelo bilo savršeno, potrebno je koristiti pola vegete, izbaciti sir i ubaciti crevca (pa da se dobije jagnjeća podrobica, hehe). Došlo je u zemljanoj posudi, u količini od koje može da se najede dvoje – ja sam se, gladan kao vuk, jedva izborio. U čorbi je trebalo tražiti vodicu između mesa i povrća…  Odrali smo se od hrane – dobre hrane – moja primedba je tipa “kako od dobrog jela napraviti savršeno” a ne “nije to baš nešto”, uništili… za 900 dinara po glavi…

Sutra smo došli ponovo; dve kafe, pola porcije palačinki, dupla paprika, čorbica, svadbarski kupus (u istoj količini i kvalitetu kao i dagara)… za 750 dinara po glavi. Uz sve to prijatno osoblje i fin ambijent okružen čistim vazduhom.

Dakle, ako se zateknete u Novoj Varoši ili razmišljate gde da klopate na putu za more – Koliba “Prvi Maj” je dobila Nemagreške pečat kvaliteta – još kad bi manje solili :)

nkuca1
Previous post

Norveška kuća (Gornji Milanovac) - restoran i muzej

svinjokolja kolinje 1
Next post

Svinjokolj u Erdeviku

  • Zoster

    Upravo smo stigli u kolibu pravo sa Ade Bojane,, cekamo svadbarski kupus, pa dopunjujemo komentar sa utiscima. Napominjem da je koliba tacno na pola puta Beograd- Bar

    • Zoster

      Svadbarski kupus nije zadovoljio, Dagara odlicna narocito sa kiselim mlekom koje je vrhstra!

      • Pojasni nezadovoljstvo, za buduća pokolenja gostiju… i ugostitelja.

  • Ovo nikako da napišem – ušli su u neko renoviranje koje se otelo kontroli nekoliko meseci posle pisanja teksta. Elem, to trenutno ne radi i pitanje je da li će ikad ponovo.

  • Sanja

    Steta, ja bas trazim dobar restoran u blizini Varosi na putu Zlatarsko jezero – Sjenica, ali ne u Sjenici, nego tu kod Varosi. Ima li neko neki predlog? Cene mi nisu vazne, samo da je ukusno i da je domace (kao mamino i babino) i da ima rostilja naravno. Pizze, spagete i slicno me ne interesuje, volim mesooooo :)

  • Pingback: Ada Bojana - prvi put na nudističkoj plaži - nemagreske.com ()