Putopisi

Ljubljana i kresovanje v Polhov Grabec

Za razliku od prošlogodišnjeg prvomajskog roštiljanja na vikendici, ove godine smo rešili da posetimo Rim u istom terminu. Usputna stanica na tom putu bila nam Ljubljana. Dodatni motiv za posetu Ljubljani je i viđanje sa starim dobrim drugarom koji tu živi i kod kojeg smo planirali da prespavamo. To nam je davalo mogućnost da dobar deo dana provedemo u obilasku grada.

Put je od ranog jutra tekao po planu – pošli smo oko osam, stigli u Ljubljanu u pola jedan. Posle relativno brzog i lakog pronalaska centra grada, rešili smo da prošetamo do ručka, zatim kraći odmor kod prijatelja, pa ponovo šetnja predveče.

Centar grada nije mnogo velik, ali je izuzetno lep, neverovatno uređen i čist. Na sve liči samo ne na konzervativne Slovence –  pre bi ste pomislili da se nalazite u nekom simpa Italijanskom gradu nego u Sloveniji.

Tu i tamo napravili smo po neku sličicu na mostovima preko Ljubljanice, fotka u Trubarjevoj uličici i naravno aperol špric na samoj reci u jednom od kafića. Ono što nam je bilo posebno zanimljivo je stil oblačenja ženske populacije – kombinacije boja koje nikako ne idu jedna sa drugom. Sve to u kombinaciji sa prenaglašenim bojama kose u stilu ‘a la Zorica Brunclik’.

Dvorac Ljubljanski grad nismo obišli pre ručka tj ostavili smo ga za večernju turu. Iz jednostavnog razloga – stigao nas je umor. Po odlasku kod drugara na ručak dobijamo informaciju da smo pozvani na kresovanje u Polhov Grabec.

Šta ti je sad pa to? – bio je nam je prvi komentar.

To vam je običaj u Sloveniji koji se održava 30.aprila, a ogleda se u paljenju logorske vatre oko koje se okuplja, pijucka piće, eventualno prži Kranjska kobasica na podužem štapiću.

Poziv naravno nismo odbili pa smo se posle popodnevnog odmora zaputili u Polhov Grabec. Seoce 30-tak kilometara udaljeno od Ljubljane. Iznad njega, u brdima, nalazi se ljubazni domaćin (u ovom slučaju domaćica) i vikendica pored koje ćemo paliti vatru.

Selo kao selo i ceo taj ambijent u potpunosti su nam stvorili sliku švajcarskih alpa i njihovih zaseoka. Priroda je neverovatno lepa, sve je fenomenalno uređeno i čisto- od fasada tih malecnih kućica, preko uređenih dvorišta, puteva i staza. Sama vikendica je tik uz potok koji se sliva s planine i na nekoliko mesta prelama stvarajući kaskade visine 2 do 3 metra.

Pored jedne od takvih kaskada nalazi se i vikendica koju smo mi zaokupirali i pored koje smo zapalili vatru. Skupile su se i komšije, svako je dao doprinos vatri, a osim nje grejala nas je i domaća rakija od trešnje. Na bazi ukusa, trešnjevaču bi smestio negde između rakije i likera.

Nažalost, niko se nije setio da kupi Kranjske kobasice pa smo ostali uskraćeni za mezetluk koji smo nadoknadili po dolasku u stan.

Umor je odradio svoje pa smo po završenom mezetluku, polegali i zaspali ko klade uz komentare da je šteta što se kod nas vrlo sličan običaj ne ispromoviše malo više (preskakanje vatre na Lazarevu subotu).

p.s. ono što nas je posebno fasciniralo je posvećenost sportu. Cela Ljubljana je u potpunosti ispresecana biciklističkim stazama i masa ljudi ih vozi. Imate utisak da je broj biciklista u centru grada veći nego kod nas na Adi vikendom kad je lepo vreme. Inače Slovenci svakog vikenda masovno odlaze u brda i planine gde po posebno primpremljenim stazama ili pedaliraju ili džogiraju. Planinaranje je takođe razvijeno. Dakle izuzetno vode brigu o zdravom životu i bavljenju fizičkim aktivnostima.

naslovna
Previous post

Trešnja (Avala) - prelepa lokacija za prvomajski uranak

B
Next post

Ima greške: restoran "Srpska Kruna" (Brestovačka Banja)

  • Olivera

    SLovenci dolaze i na Kopaonik leti da voze bicikle po planinskim stazama,Nasih ima malo,to kod nas nije siroko zazivelo…

  • srle

    :) super tekst. see u soon again!!!