Outdoor

Outdoor navigacija za mobilne (I): GPS, trekovi, Google Earth

Malo stvari je uspelo da promeni život ljubiteljima putovanja kao omasovljenje GPS uređaja. Pre deset godina GPS su imali, od civila, retki zaluđenici.
Danas GPS na telefonu ima, pa, skoro svako. Ali pitanje je ko ume da iskoristi njegov pun potencijal. Ovaj tekst će vam pomoći da svoj telefon, uz malu pomoć računara, pretvorite u fabriku za proizvodnju avantura.

Ovde se neću baviti programima za navigaciju koji se tiču vožnje automobilom (čitaj iGo) – o tome već postoji tušta i tma tema i po domaćem netu. Umesto toga, baviću se navigacijom koja zanima zaljubljenike u prirodu i otkrivanju mogućnosti da se ide prvi put viđenim stazicama, liticama i šumskim putevima sa sigurnošću nekog ko se tu rodio. Upoznaću vas sa svetim trojstvom navigacije za mobilne telefone.

Google Earth       MOBAC       Orux Maps

Ali prvo koja o osnovnim stvarima.

Davne 154027 pre n.e., kineski mudraci iz plemena Koje-Kude su poslali prvi GPS satelit u Zemljinu orbitu. Sad ih je puno nebo, i oni služe, što se tiče nas raje (na Vikipediji imate detaljan članak o tome kako ovo funkcioniše; ako imate doktorat iz fizike, razumećete više od prva dva pasusa), da emituju podatke na osnovu kojih GPS prijemnik koji držimo u ruci izračunava gde je tačno na površini planete – odnosno, da s tačnošću od nekoliko metara potrefi geografsku širinu i dužinu i nadmorsku visinu na kojoj se nalazi.

Digresija – da li to znači da CIA i NATO i masoni i Ročild i F-117 i tako ti tačno znaju gde sam čim uključim GPS?

Zavisi.
GPS sateliti su na visini od +/- 20 HILJADA kilometara iznad zemlje – nijedan uređaj koji staje u džep nema toliki domet – čak ni Nokia 6110 . Dakle, ako koristite ČIST GPS uređaj, niko osim vas ne zna gde ste.
S druge strane, programi za mobilne telefone imaju tu manu da dojavljuju „tamo nekom“ kojekakve podatke o korisniku (des’ bio, štas’ radio, koliko vas je bilo) – za paranoike poput mene, to znači blokiranje izlaznog saobraćaja svega što nije pošta/poruke/surfovanje. (A to su već rootovanje telefona i iptables-i, odnosno LBE Privacy guard, što su teme za neko drugo mesto.) Mnogi telefoni imaju opciju određivanja lokacije telefona uz pomoć predajnika ( http://en.wikipedia.org/wiki/GSM_localization ) i ja lično to ne koristim – što ne znači da moj mobilni operater ne zna gde sam sve dok sam u mreži.

Nego, da se vratimo na navigaciju.

Imamo spravicu koja pokazuje gde se nalazite u kom trenu i koja ponovo izračunava svoj položaj, da kažemo, na svake tri sekunde. Ako se svaka od tih „sad sam ovde“ tačaka zapamti dok se krećemo, onda ćemo, dobiti virtuelne „otiske stopala“, odnosno, tačnu putanju kuda smo prošli. Da li je ta putanja duga 30 metara ili 300 kilometara i da li se radi o šetnji po dedinoj bašti, centru grada, planinskoj livadi, plovidbi po otvorenom moru ili letu do Hurgade – nebitno. GPS pamti gde ste bili u kom trenu, spaja te tačkice linijom i pravi virtuelnu stazu. Ova „virtuelna staza“ se po srpski zove trek. Prvi ljudi za koje postoje arheološki dokazi da su koristili trekove bili su Ivica i Marica. Osnovna namena treka se nije promenila do danas – da vas kroz nepoznato dovede (ili odvede) tamo gde želite da stignete.

Čemu služi trek?

  1. Da vidite kuda ste sve prošli.
  2. Da na osnovu toga vidite kako da se vratite tamo odakle ste pošli (vrlo korisno u stranim gradovima, Kaluđerici i Zvorniku).
  3. Da vas odvede tamo gde želite da odete.

Sad se javlja logično pitanje – a kako mene taj trek može da odvede bilo gde kad on samo pamti ono gde sam prošao?
Trekovi imaju jednu carsku osobinu: svaki gps uređaj može da učita i prikazuje već postojeće trekove. Ovo znači da:
–          na svom GPS-u možete da koristite trek koji je napravio neko drugi, ko je tuda već prošao,
–          možete da nacrtate trek kod kuće i da ga ubacite u GPS uređaj (ili da maznete trek koji je nacrtao neko drugi, ko tuda još nije prošao – ovo je uvek izvor silne zabave).

U prvom slučaju, istraživački posao i lutanje je odradio neko drugi, vama ostaje samo da – bukvalno –  idete njegovim stopama. U drugom slučaju, dolazimo prvog od do svetog trojstva outdoor navigacije.

Google Earth – crtanje trekova

Trek je, dakle, niz tačaka od kojih svaka ima svoje koordinate i koje su, radi preglednosti, povezane pravom linijom. Dođe mu na isto da li su te tačke nastale tako što ih je GPS snimao dok ste gazili nekom livadom ili se radi o veštački napravljenoj bazi podataka u kojoj piše nešto tipa

TAČKA 001: GEOGRAFSKA ŠIRINA X1, GEOGRAFSKA DUŽINA Y1, NADMORSKA VISINA Z1
TAČKA 002: GEOGRAFSKA ŠIRINA X2, GEOGRAFSKA DUŽINA Y2, NADMORSKA VISINA Z2

A što GPS ume da protumači i na osnovu toga nacrta trek.

Program u kojem crtamo trekove je Google Earth. (Ti mali pozadi, što dobacuješ “Ozi Explorer”, izađi napolje, na pogrešnom si predavanju, ne zbunjuj decu.)

Sad, samo da se razumemo oko jedne stvari.
Ovo NE funkcioniše tako što vi označite tačku s koje polazite i tačku na koju hoćete da stignete. To je posao za „pravu“ navigaciju i nema veze s našom pričom. Zašto? Zato što se trek kakav mi hoćemo crta na FOTOGRAFIJI terena. Google Earth zna koordinate svakog piksela na toj fotografiji, ali (još uvek) ne zna da li je taj piksel put, šuma ili okean, pa shodno tome ne ume ni da umesto vas nacrta putanju tako da prati stazu/čistinu/duboku vodu. Na vama je da DOSLOVNO nacrtate trek onuda kuda hoćete da prođete.

Evo sličica za ilustraciju.

Loše: vazdušna linija od jedne do druge tačke; dobro: gomila tačaka koje su “udarene” po slici puta daje izlomljenu liniju koja prati put s fotografije.

A ako neću da pratim put, nego idem negde gde nema ni staze? Da li mi onda treba ovako krivudav trek?

Zavisi koliko ste iskusni. Pomoću treka možete zobići neprohodnu šikaru, liticu koja na slici izgleda kao kamičak, bolesno strmu jarugu… Evo fotke Rtnja: crvene linije označavaju neprohodna mesta, žutozelena stazu koja ne zahteva alpinističku opremu (gruba aproksimacija).

Crtanje treka jes’ malkice duži proces, ali sat zezanja može da obezbedi dane i dane ludih avantura.

Kako se crta trek?

Namestite mapu na mesto odakle želite da počnete da crtate trek. Možete onda da kliknete na neku od ikonica:

Ili da iz menija otvorite Add-New path (GE je inače preveden na srpski, ali se, kao i svi veterani, ne snalazim po menijima ako nije na engleskom).

Iskočiće vam ovakav prozor (dole su OK i Cancel):

NEMOJTE da kliknete na OK dok niste ZAVRŠILI s pravljenjem treka!

U ovom prozoru možete da imenujete trek (prikazano na slici iznad – dajte treku neko smisleno ime; vrlo je bitno da kasnije iz imena lako pogodite o čemu se radi – šetnja01 je loša ideja, Baba-livada-potok-vidikovac-kafana-baba_pešice je mnogo bolja), podesite boju i debljinu linije (style, color) i jedinice u kojima se prikazuje dužina treka (measurements). Prozorče prevucite u ćošak, da ne smeta, i možete da počnete s crtanjem treka.

Kliknete u glavni prozor, onda kliknete na početnu tačku – ne vidi se ništa. Ne brinite. Sad kliknite na sledeću tačku vaše željene putanje. Tačke su se spojile linijom. Kliknete još 2-3 puta i to već liči na putanju. Recimo:

Ako nešto zabrljate, poslednju liniju brišete desnim klikom. Tako možete da obrišete ceo trek :)

Možete da se krećete po mapi uz pomoć kursorskih strelica (levo/desno/gore/dole), točkića miša (zumiranje), Shift+gore/dole (pogleda pravo odozgo ili sa strana, vrlo zgodan kad se crta po brdima) i shift + levo/desno – rotiranje slike.

Da vidimo sad koliko to pravljenje treka može da bude precizno…nastavimo trek ka kućici u levom ćošku slike.

Svratili smo do komšije, popričali, otišli iza kuće da pomazimo Džekija, popili vode na česmi u dvorištu i produžili dalje (skala na slici je 29 m). Preciznost crtanja može biti manja od metar.

To NAMA još uvek ne znači mnogo, ali… tamo gde su fotke visokog kvaliteta se može ići i u detalje (recimo, iza ovog prozora desno je cica koja voli da ide gola po gajbi).

Da nacrtamo sad malo smisleniji trek… posle malo kliktanja smo stigli prečicom do komšije u susednom selu. Sad to treba snimiti za upotrebu u drugim programima.

Kliknite na ono OK koje smo rekli da ne dirate. Sad idemo desni klik na trek koji ste upravo nacrtali i odaberite “Save Place As” (+Save). Klikom na “properties” otvarate ono prozorče koje ste maločas zatvorili. Za praktične potrebe, properties = edit.

Ta-Na – dobili ste trek! Možete ga ubaciti u neki od gps programa i koristiti ga.

Još jedna zanimljiva opcija koju GE nudi desnim klikom na trek je „Show elevation profile“ – prikazaće vam koliki je nagib na kom delu puta (slika ispod). Ovo treba uzeti orijentaciono – fotografije su jedan lejer, visinski profili su drugi, i lejeri se često ne poklapaju savršeno.(tu i tamo, recimo, možete zateći rečicu, put ili prugu kako sumanuto goredolira po klisuri), ili poneko ostrvce kako se raspljoštilo po okeanu pored brda vode.

Šta je onda tačno, koordinate tačke ili visina tačke? Koordinate.

Sad da vidimo može li se još šta korisno uraditi u GE…

Waypointi (tzv. usputne tačke) su tačke koje nisu deo treka, a kojim se obeležavaju neki bitni usputni sadržaji – kao POI u auto navigaciji, samo što ove vi sami pravite. WP se mogu praviti na terenu (kad ugazite u blato) ili se mogu crtati kod kuće (kad odranije znate ‘de se dobro krka, jel’).

Da nacrtamo par komada. Kliknite na ikonicu WP-a. Dobija se ovo prozorče. Uhvatite marker i odvucite ga gde treba da bude (GE će ga prilično slepački zabiti tu-negde).

Nakon što ste ga stavili gde treba da bude, dajte SMISLENO IME markeru; kliknite na OK. Tako sto puta… da snimimo i ovo, trek i waypointe. Ovo se snima malo drugačije (desnoklikne se na “My places” a ne na trek). Dajte smisleno ime fajlu i snimite ga. Sad imate trek i vejpointe u jednom fajlu.

Hajde da uradimo još nešto perverzno – dodajmo još jedan trek u već postojeći fajl.

Dodali smo još jedan trek u naš fajl (to se sad zove “segment”) i promenili mu boju, da se razlikuje. Ovo se moglo i nacrtati zasebno i snimiti zasebno, ali ako u sklopu jednog treka hoćete da imate nekoliko alternativa (vrlo zgodno za situacije gde ćete se na terenu odlučivati hoćete li tamo ili vamo), ili pravite etape dužeg puta, ovo je dobro rešenje. Naravno, ako pravite trekove koji nemaju veze jedan s drugim, onda svako na svoju stranu.

Sve trekove i waypointe možete obrisati sa delete+ok.

Hajde sad da učitamo fajl koji smo snimili… file/open… klik… evo ga. Treba li editovati neki trek koji već postoji? Učitamo ga u GE, otvorimo hijerarhijsko stablo (ako ga ima), desni klik na ime treka, properties. Ponovo možete dodavati ili brisati tačke. Na isti način uređujete waypointe.

Na vama je da malo eksperimentišete s mogućnostima editora (ovo bi bilo osnovno) i da provalite hijerarhijsku strukturu koju GE nudi. Možete da napravite gomilu pojedinačnih trekova ili da strpate gomilu trekova u jedan fajl kojim ćete pokriti jednu oblast. Vama po volji.

turtle2_1024
Previous post

Black turtle pub - piva po meraku

20140620_083245
Next post

Pekara Ranković