Putopisi

Niš – duša juga

Lično me je uvek iritiralo da me kad kažem da sam iz Niša ispravljaju i kažu: ”Misliš iz Niš?”. Moja želja je da nakon ovog teksta Niš ne bude prepoznatljiv samo na osnovu akcenta i padeža, koji iskreno nisu Nišlijama jača strana, već po mnogim drugim stvarima koje ima još da ponudi.

Niš ima geografski položaj od Istoka do Zapada, nalazi se na  tzv. Via militaris, tako da su ovim prostorima prošli mnogi narodi.

Najpre Dardanci, Iliri, Tračani, Kelti, a zatim i Rimljani, Husi, Avari, Bugari, Austrijanci, Vizantinci, a na kraju Osmanlije koje su se najduže i zadržale (pod osmanlijskom vlašću  je bio skoro 5 vekova,sve do 1878 godine).

Svi ovi narodi ostavili su svoje tragove, što je vidljivo po kulturno-istorijsko-arhitektonskim spomenicima, pa ako hoćete i po mentalitetu naroda koji sada živi na ovom prostoru.

Istorija Niša počinje još od početka prvog milenijuma. U rimsko vreme Niš je bio poznat kao Naissus, a dobio je ime po reci Naissi ili Vilinoj reci, današnjoj Nišavi. U našem gradu se u 4.veku rodio rimski Car Konstntin Veliki , koji je značajan po tome što je utro put hrišćanstvu, kao jednoj od najrasporstranjenijih religija na svetu. Na Ponte Milvio u Rimu ukazao mu se Hristov monogram uz poruku “sa ovim ćeš pobediti”. Nakon toga je doneo Milanski edikt (313god) kojim je Hrišćanstvo postalo zvanična religija Rimskog carstva. Pored tvđavskog mosta u Nišu, postavljeno je Spomen obeležje Konstantinu Velikom na kome on gleda prema Hristovom monogramu na nebu. Sledeće, 2013 godine slavimo 1.700 godina od Milanskog edikta.To je sigurno prilika da značajno veći broj ljudi iz zemlje i inostranstva poseti naš grad, a mi da se pripremimo i pokažemo kao dobri domaćini.

Za Konstantina Velikog  vezan je i deo grada koji se zove Medijana , gde je on izgradio svoj Carski  Dvor odnosno Letnjikovac

Danas je to arheološko nalazište , gde mozaici na podovima svedoče o luksuzu iz tog vremena.

Ulaz u tvrđavu i spomenik Konstantinu

Sasvim sigurno simbol grada je Niška  tvrđava ,koja spada u najočuvanije tvrđave na Balkanu. Podignuta je na ostacima antičkog i srednjevekovnog utvđjenja od strane Osmanilija početkom  18. veka (1819-1823god.) na desnoj obali Nišave i od tada ima današnji izgled. U osnovi ima oblik nepravilnog poligona, kao i većina vojnih utvrđenja . Ima četiri kapije -Beogradsku, Vidinsku, Jagodinmalsku i Veliku ili Stambol kapiju koja izlazi na reku. Opasana je bedemom dužine oko 2 km, visine 8 i širine 3 metra, te na taj način zauzima površinu od 23 hektara. Takođe ima i šančeve koji su se mogli  napuniti vodom iz Nišave prema  vojnim potrebama. U okviru tvrđave je bio čitav vojni grad sa svim onim što je potrebno, od barutane, kovačnice, hapsane do bakalnica, bozadžinica i čak tri džamije. Jedna od džamija je i danas očuvana (Bali begova džamija). Obnovljena je bez minareta i pretvorena u likovni Salon 77.

Bali-begova dzamija

Polovinom prošlog veka je tvrđava stavljena pod zaštitu države kao kulturno-istorisjki spomenik. Danas je to zelena oaza grada, sa već pomenutom likovnom galerijom, prodavnicom suvenira, Letnjom pozornicom i brojnim kafićima i kafanama. Jedna od kafana je smeštena u nekadašnjem, dobro očuvanom Hamamu.

Na Letnjoj pozornici se održavaju sve značajne kulturne gradske manifestacije.

Najpoznatiji je Festival filmskih ostvarenja ”Filmski susreti “ (jedinstven po tome što glumci ocenjuju glumce), Horske svečanosti , Nishville (džez festival), Insomnia (muzički festival) itd.

Sasvim neočekivno Nishville privlači iz godine u godinu sve više posetilaca iako je za ovaj kraj više karakterističan sevdah, merak, čoček i trubači bez kojih nijedna značajnija proslava nije proslava.

U tvrđavi je Meterološka stanica (od kraja 19.veka) zatim Planinarski dom, Istorijski arhiv i sportski tereni. Tu se takođe može videti Lapidarijum (zbirka nadgrobnih spomenika), Arsenal (skladište oružja), Barutana i spomenik knezu Milanu Obrenoviću i oslobodiocima.

Sigurno najpotresniji spomenik iz vremena Prvog srpskog ustanka je Ćele-Kula nastala nakon bitke sa Osmanlijama na brdu Čegar u okolini Niša (1809 god.). Ovde je izginuo veliki broj Turaka (po nekim istorijskim izvorima oko 6.000), što je bio razlog za bes niškog Huršid paše, koji je naredio da se od glava poginulih srpskih pobunjenika, kao simbol zastrašivanja naroda, ozida kula. Kula je napravljena na ulazu u Niš sa Carigradske strane, u današnjem naselju Trošarina. Ugrađene su 952 lobanje. Kasnije je iznad kule napravljena kupola kako i sada izgleda ovaj muzej koji svedoči o teškim vremenima na ovim prostorima za vreme Osmanlijskog carstva. Do danas je očuvano samo 58 lobanja.

Ovo je jedinstven spomenik na svetu, samo još u Meksiku postoji nešto slično, ali su glave od kamena.

Na brdu Čegar je odmah nakon oslobođenja od Turaka napravljen spomenik Čegarskim junacima , koji je današnji izgled u obliku kule dobio 1927 god. Tu je i bista Stevana Sinđelića koji je komandovao ovom čuvenom bitkom i pucao u barutanu u čijoj je eksploziji poginulo mnogo Srba i još više Turaka. Interesantno je da u turskim istorijskim spisima nema skoro ni reči o ovom događaju.

U Nišu se nalazi i nekadašnji koncentracioni logor na Crvenom krstu , iz II svetskog rata,koji je danas pretvoren u muzej. On je poznat po tome što je 12. februara 1942 godine ovde organizovano prvo uspešno bekstvo logoraša (kada je uspelo da se spase nešto više od 100 ljudi). Po ovom događaju je snimljen i film Lager Niš. Nakon ovog događaja, odmazda je  bila surova (ovaj logor spada u možda najokrutnije logore na ovom prostoru). Preko 12.000 ljudi iz logora je streljano na brdu Bubanj, gde je danas Memorijalni park i spomenik sa tri uzdignute pesnice koje simblizuju ženu, muškarca i dete.

Memorijalni park Bubanj

U samom centru grada, na trgu Kralja Milana, nalazi se spomenik oslobodiocima Niša (oslobodiocima od Turaka i oslobodiocima u I svetskom ratu). Spomenik je popularno nazvan “Kod konja” i godinama je mesto sastajališta u centru grada. Od konja do pozorišta je nekada bio čuveni niški korzo (opisan u pesmama i knjigama), Korzo je nekada bio ono što su danas društvene mreže. Tu si mogao uveče da nađeš prijatelje, drugare, a mnoge ljubavi i prva gledanja su ovde započeta. Kasnije je korzo premešten u jednu bočnu ulicu,koja je bila poznata sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog veka, kao “Hipi dolina”. I sam naziv govori o duhu tog vremena.

Na kraju današnje pešačke zone u Obrenovićevoj ulici (nekada Pobedina) ili na početku Kazandžiskog sokačeta, nalazi se spomenik Stevanu Sremcu , koji je, iako rođen u Banatu, proveo više od decenije u Nišu kao profesor Niške gimanzije krajem 19 veka. Zahvaljujući tome nastala su njegova poznata dela koja opisuju Niš iz tog vremena kao što su Zona Zamfirova i Ivkova slava. Spomenik prikazuje Sremca, Kalču (lik iz Ivkove slave), kako sedi za stolom i pije iz “čokanjčeta” i njegovog Čapu (psa) od koga se nije odvajao. Postavljen relativno skoro(2005 god), vrlo brzo postao mesto gde se svi slikaju, kad dođu u Niš.

Pomenuto Kazandžijsko sokače , u samom srcu grada,  nekadašnja je zanatska ulica iz osmanlijskog vremena. Danas je prepuna kafića i kafana sa letnjim baštama, gde se bar malo može osetiti duh starog Niša koji polako nestaje.

Neka još značajna mesta u gradu ovde  ću samo spomenuti, kao što su Banovina (danas sedište Univerziteta), Pasterov Zavod, Zgrada Skupštine Grada, Čairska česma, Saborni hram (crkve i manastiri ovog kraja mogu biti posebna tema).

Niš takođe ima bogatu okolinu (Sićevačka klisura, Stara Planina, Kamenički vis, Cerjanska pećina), pa Niška banja sa termalnom vodoma, ali i o tome u nekom od narednih tekstova.

U ovom gradu su rođene mnoge znamenite ličnosti kulturnog i javnog života. Dovoljno je da se kaže da je Duško Radović rođeni Nišlija.

Po jednoj od najstarijih niških kafana “Galija” (koja i danas radi) dobila je ime možda najpoznatija rok grupa sa ovih prostora. Galija im je je bilo prvo mesto okupljanja.

Nišlije su po mentalitetu jako otvoreni, gostoljubivi i srdačni, vole kafanu, pesmu, dobru hranu i merak. O niškim boemskim kafanama (nekada i sada), onim trendy mestima i tome kako se ovde uvek dobro jelo, nekom drugom prilikom.

Ako posle ovih reči poželite da provedete bar jedan idealan dan u našem gradu Nišlije vas očekuju.

Napisala Okica

Igraonica
Previous post

Dečiji rođendani u igraonicama - iz ugla hedoniste

prz
Next post

Sam u kujni (2) - Domaća kaldrma (domaće testo sa bilo čim)

  • Zoster

    Jedva cekam teket o Niskim kafanama :))

  • olivera

    Mora malo da se osveži znanje,al bice

  • mikica

    Tekst sam sada procitala i vrhunski je!!!

  • “disident sa sjevera”

    Okice svaka ti cast :)