Automoto

Putevi: Novi Bečej – Novo Miloševo

5. oktobar 2000. Demokratske promene u vidu pada prethodne vlade i dolaska demokrata na vlast. 12. otkobar iste godine. Pada matrijarhat kao oblik vladavine u mojoj porodici. Konačno biva izglasan porodični amandman da mi se  kupi automobil pre nego što završim fakultet. Završen fakultet  je do 12. oktobra bio neophodan uslov za dobijanje automobila tokom diktature matrijarhata.

I tako, posle pobede  muških članova na porodičnoj skupštini, 12. oktobra, u našu porodicu, stigla je Opel Corsa GSI. Moja jedina želja tada je bila da automobil ima preko 100 konja. Ovaj je imao 105. To je kao danas 250. Corsa je bila u perfektnom stanju, kupljena od jedne javne ličnosti. Sređivana specijalno za tu osobu, pa kasnije prodata. Auto lep kao bombona. Čak ga je i moja majka prihvatila kao punopravnog zakonskog člana porodice.

Međutim, selo ga nije prihvatilo. Iz više raloga. Prvo, zato što nije bio dizel. Drugo, zato što nije bio turbo dizel. Treće, zato što je bio benzinac. Četvrto, zato što nije trošio malo. Peto, zato što je trošio puno. To su bili glavni razlozi odbacivanja iz društva i doživljaja moje Corse kao ružnog pačeta novobečejskih automobila. Bila je odbačena, kao i drugi automobili koje sam kasnije vozio – Golf  GTI, Lancia HF turbo…

Ne gubeći ni trena, moji sugrađani su vrlo brzo pronašli razlog za moje konstantne promašaje u izboru automobila. Govorili su:

- Ma pusti njega, očo (otišao) je u Beograd da uči tamo te njegove silne škole, pa je tamo i poludio! Vidiš kakve sve automobile tera (vozi)! Da je ost’o normalan, kupio bi golfa dvojku dizel, pa bi tero ko čovek! Ovako stalno kupuje ta brza kola koja ni nema di da tera!

Glavni razlog pisanja ovog teksta upravo je ova poslednja konstatacija koja je toliko pogrešna, a odnosi se na citat: “ o brzim kolima koja nemaju di da se teraju!” . E pa imaju gde da se voze! I to poprilično brzo.

Naime, kad se iz Novog Bečeja krene za Novo Miloševo, pa se prođe skretanje za Šartov * sa leve strane i zamakne za krivinu desno, nailazi se na dugačak pravac. Dug preko 8 km ili čak i više, ako se ne varam! I to bez ijedne jedine krivine!

Sve što treba tada da se uradi je da se uđe u desnu krivinu sa 120 km/h ili već koliko se može, zabode gas u šestoj brzini i prekrsti! Obavezno se treba prekrstiti, da se ne bi desilo da vam na put istrči zec, lisica, fazan, pandur entuzijasta ili ne daj Bože John Deer sa dve zmajeve prikolice pune kukuruza. A ako nema napred navedenih nuspojava, možete da vozite koliko već auto ili motor može da ide. I dok auto vrišti aaaaaaaaaaaaaaaa od maksimalnog broja obrtaja, vi čak možete da bacite pogled sa strane i da vidite kako je rodio kukuruz na Srednju stranu * i u Simjajac *. I tako tih osam kilometara. Do jedne od retkih Vojvođanskih šikana. Kad nju prođete, imate još nešto malo pravca i po koju blagu krivinu do ulaska u Novo Miloševo. A onda možete nazad ili dalje u Bočar. Ja preporučujem nazad, na pravac od 8 km kakvog nema ni na stazi Nardo. No, tamo vam, istini za volju, gore pobrojane nuspojave ne mogu utrčati u putanju pri maksimalnoj brzini…

Put za Novo Miloševo

Selo se od tada promenilo, stasali su neki klinci, pokupovali brza kola i motore. Međutim, i dalje ima onih koji se pitaju zašto mi zaljubljenici u brzu vožnju kupujemo brza kola i motore kad kod nas nema gde brzo da se vozi. Ovo sam napisao i posvetio upravo njima, onima koji nas stalno to pitaju. Jer ima gde brzo da se vozi. Evo piše gore. :))

* Šartov , Simjajac , Srednja strana – nazivi delova atara koji pripadaju opštini Novi Bečej , a pored puta su za Novo Miloševo

sokace_ff
Previous post

Kafana Sokače (Novi Sad)

wien_fff
Next post

Carski Beč u martu

  • Zemunka

    Probala ovu brzi Road :)