Automoto

Putevi: Etno selo Balašević – Sokobanja – Niš

Etno selo Balašević – via Rtanj/Nikolinac – Sokobanja – Niš – ukupna dužina je preko 60 km.

Prvi deo puta, od Etno sela do sela Rtanj je vrlo specifican. Taj deo se vozi polako, najviše zbog toga što je uzan, dovoljan za jedno vozilo. Rastinje pored puta u bukvalnom smislu pravi tunel. Iako uzan, put je dvosmeran. Vozeći ovim putem, proći ćete pored potpuno zapuštenog starog rudnika koji deluje fascinantno! On u svom ruiniranom stanju može da posluži kao fenomenalan stage za nastavak Teksaškog masakra motornom testerom.  Put zatim nastavlja i kroz selo Rtanj. Selo Rtanj se nalazi podno istoimene planine. Po priči meštana,  na ovu planinu s vremena na vreme slete vanzemaljci. Oni  su tobože svojevremeno baš u utrobi planine izgradili piramidu (kao u filmu Alien vs. Predator).

Stage

Po izlasku iz sela uključujete se na put prema Sokobanji koji je klasičan magistralni put sa bezbroj krivina – oštrih, manje oštrih i lakat krivina (u Vojvodini poznatih pod imenom “krivina ideš, pa se vratiš”). I prelepom prirodom. Mene lično taj deo podseća na Istru. Jedino nedostaju more i galebovi. Ali nema veze, i ovako je fenomenalno. Asfalt je dobar, mada  ponegde ima rizle u krivinama. Rupa nema nešto posebno. Sve u svemu, užitak je potpun i traje do Nikolinca. Posle toga put je lošiji, ali već za par kilometara ulazite u banju. Na početku banje treba biti oprezan da ne zabote radarsku kontrolu. Vrlo su česte.

Od onih motoraša koji vole brzu vožnju i čitaju ovo zbog krivina, toplo preporučujem da ne gase auto, već prođu kroz banju i popnu se na Ozren. To vam je copy/paste varijanta penjanja uz Avalu. Jedina razlika je što ovde postoji i kamikaza momenat u vidu vozila iz suprotnog smera (obzirom da je u pitanju put u dva smera, a jedna traka).

Dakle, za one koji obožavaju prirodu i laganu vožnju posle dobre klope, preporučujemo vožnju skroz do Ozrena, dok za sledbenike i poklonike lika i dela Šumahera i Maksa Biađija, preporuka ide za etapu Rtanj-Nikolinac i deo puta do Ozrena – od Restorana X do bolnice za očne bolesti. I na jednoj i na drugoj deonici priroda je odlična. Zaljubljenike u brzu vožnju molim da gledaju na put, jer u ovom slučaju, jbš prirodu ako se slupate.

Ukoliko ste ponosni vlasnik enduro motocikla ili rally vozač u najavi, od bolnice za očne bolesti možete produžiti dalje prema selu Jezero, starim vojnim putem za Niš. Priroda je na tom putu prosto božanska. Kao da niste u Srbiji, već negde u Istri na primer. Generalno, cela Sokobanja odiše jedinstveno lepim pejzažima.

U selu Jezero, gledaće vas kao da ste pali s’ Marsa. Barem su mene tako gledali… I kad nastavite dalje, prelazite na makadam koji se smenjuje sa starim asfaltnim putem. Tamo nikada nikog nema, od civilizacije ni traga ni glasa. I tako 20 kilometara, možda i više. Put širok, kombinacija asfalta i makadama, sa rupama, barama… Put izmišljen za rally majstora. Ja sam ga prešao na enduro motociklu, relativno sporo. Ali, na mene je ostavio takav utisak da sam sutra ponovio turu. Jedan od razloga zašto nisam jurcao je što sam bio sam, i što bi u slučaju pada, verovatno prošlo celo popodne dok bi me neko pronašao. Ako ne bi i zanoćio…

Put od bolnice do manastira

Kada izađete iz prostora koji je sa jedne ili obe strane oivičen šumom, dolazite do uskog seoskog puta kojim stižete i do prvih sela. Velepolje i Banja Topilo su mesta kroz koja ćete proći i stići do Donje Toponice, sela poznatom po najvećoj psihijatrijskoj bolnici u staroj Jugoslaviji. Tu je vašem putu kraj, možete slobodno nazad za Sokobanju.

Jedna napomena: specijalna bolnica za plućne bolesti “Ozren”, nalazi se, naravno, na Ozrenu, neposredno pre bolnice za očne bolesti. Ona zbrinjava mahom pacijente koji se leče od tuberkuloze. Topla preporuka da se tu nikako ne muvate sa lepim osobama ženskog pola, jer koliko god izgledale zdrave… Mislim, sigurno nisu tu zato što su zdrave. Elem, za one sa enduro motorima preporučujem da prođu kroz krug bolnice i zemljanim putem odu do manastira koji je neposredno iza. A po povratku, čim izađu iz kruga bolnice, levo, postoji uzan zemljani put kojim mogu da se spuste do vodopada Ripaljka. Pa dalje zemljanim putem mogu nastaviti (nekoliko kilometara) do Sokobanje.

Generalno, ko zabode Sokobanju na dva dana kao izletnik, neće pogrešiti, jer stvarno ima gde da se provoza, šta da vidi, i provede vreme u prirodi koja je među najlepšom u Srbiji. A sad imaju i aqua park! Ali, nemaju zoološki vrt… Pa, ne mož’ sve odjednom… :)

gedza_f
Previous post

Kafana Gedža (Kruševac)

potkovica_ff
Next post

Kafana Potkovica (Vračar)