Romania Tour 2015 (I deo): Transfagarašan
Fotoreportaža by MaxTuning: Obilazak Transfagarašana, Transalpine i rudnika soli Turda salina.
1500 km u 3 dana. Premalo, treba planirati bar 4, ili držati ludački tempo i obići oba prelaza istog dana što se graniči sa nemogućim.
Polazak u 7:00 i vožnja od 400km (slika 1) do grada Sibiu koji se nalazi između dva prelaza.
Već na 15-ak kilometara od granice primeti se da je Rumunija u EU. Putevi su novi i odlično obeleženi. Vozi se regionalnim putevima, sem kratkog dela auto puta. Cene goriva su slične kao i kod nas, a ima i auto gasa.
Sibiu je lep grad, sa srednjevekovnim utvrđenjem u centru. (slika 2 i 3)
Pošto smo relativno kasno stigli, popodne smo potrošili obilazeći stari grad i uži centar. Cene u restoranima su malo više nego kod nas, pa recimo juneći biftek sa prilogom košta oko 20 eura.
Smestili smo se u privatnom motelu na periferiji, 5 minuta kolima od samog centra. Motel je skoro nov i vrlo uredan, sa roštiljem i baštenskom garniturom za sedenje koja je na raspolaganju gostima. Jedina zamerka je neasfaltirani parking.
Domaćini ne govore ništa sem rumunskog, ali smo se razumeli nekako. Sobe su dvokrevetne i koštaju 18 eura za noć. (slika 4 i 5)
Pre spavanja smo isplanirali rutu i shvatili da ako hoćemo da obiđemo oba planinska prelaza, moramo rano krenuti, praviti minimalne pauze i biti spremni da provedemo čitav dan za volanom. Preporuka je da se za svaki prelaz odvoji po jedan dan, ali ovako smo bili u mogućnosti napraviti bolje poređenje.
Napunili smo baterije u kamerama, napunili rezervoare, opskrbili se…dovoljnim količinama energetskih napitaka (slika 6 i 7) i krenuli prema Transfagarašanu.
Slika 7
Transfagarašan zovu jos i Čaušeskov put. Zamišljen i napravljen kao vojni strateški prelaz, za vreme vladavine rumunskog predsednika Čaušeskua 1970.
Dužine je 90 km i pruža se u pravcu sever-jug, povezujući Transivaniju i Wallachiu. Drugi je najviši asfaltirani put u Rumuniji, odmah posle Transalpine.
U podnožju smo napravili kratku pauzu, kako bi montirali kameru na auto (slika 8)
U tom delu je prilicno loš asfalt, ima dosta zakrpa, ali nema udarnih rupa. Posle par kilometara, počinje kvalitetniji put i izlazi se iz gustih šuma. Priroda je neverovatna i vodim ozbiljnu borbu sam sa sobom, da li voziti sporije i uživati u zaista epskim prizorima ili zakucati papučicu gasa u patos i uživati u odličnom kvalitetu asfalta koji pruža i više nego dovoljno gripa. (slika 9) Dok izlazim bočno iz jedne od mogobrojnih ukosnica, razmišljam kako se nalazim u vozačkom raju.
Taj Čaušesku, mada je bio diktator svetskog glasa, mora da je bio ozbiljan petrolhead čim je osmislio i napravio ovako nešto.Skidam mu kapu i ponovo zakivam desnu papučicu do kraja uz ozbiljno oduzimanje volana. (slika 10)
Na izlasku iz jedne od krivina, sa desne strane nailazim na mnoštvo objektiva uperenih u mene i odlučujem da stanem na odmorištu. Old time klub iz Sibiua je krenuo na dogovoreni susret na vrhu prelaza. Shvatamo da nismo jedini koji su resili da iskoriste sunčan dan. (slika 11)
Prilaz sa severne strane, kuda smo se mi penjali, je napravljen kroz lednički usek i pogled sa vrha je neverovatan. Sa te strane, od podnožja do vrha, postoji i žičara za zatvorenim kabinama, ali to nikako nije bila tema ovog putovanja…možda nekom sledećom prilikom.
Na putu do vrha stali smo još par puta neplanirano. Jednostavno nismo mogli da odolimo pogledu. (slike 12-14)
Na samom vrhu se nalazi ledničko jezero (slika 15) čija je temperatura jedva par stepeni iznad nule.
Nadomak jezera, nalazi se vidikovac sa kog se pruža pogled na severnu stranu. Slika 16 (Kada na google-u trazite transfagarasan, 99% fotografija je odavde napravljano)
Uz put, na vrhu se nalazi ogroman parking koji često koriste razni klubovi auto moto tematike, kao mesto sastanka i prostor za prikazivanje. (slika 17)
Uz mnogo uređenog prostora za sedenje (klupe sa stolovima) nalaze se i mnogobrojne tezge na kojima se prodaju proizvodi domaće radinosti, od sireva i suhomesnatog, preko slatkiša do odevnih predmeta.
Posle doručka, nastavljamo put prema jugu, odnosno spuštamo se prema podnožju. Priroda je i dalje fantastična, ali južna strana nije pravljena kroz usek, pa je pejzaž potpuno drugačiji. slika 18-20
Na polovini puta nailazimo na prizor kao iz holivudskih filmova. Put se pruža preko ogromne brane. slika 21
Nakon kraće pauze, branu napustamo u kroz tunel, u stilu. Naravno sa spuštenim prozorima i punim gasom… I time se opraštamo od Transfagarašana…slika 22