Saveti: kako na lak način ostaviti cigarete
Napisao: Goran Marić
Još kao tinejdžer, iz potrebe da se “afirmišem” u društvu “mačo” drugara, počeo sam da pušim. Odrastali smo u izrazito “pušačkoj civilizaciji”, gde je cigareta predstavljala simbol zrelosti i muževnosti. U to vreme, ranih osamdesetih, ni u svetu, a još manje kod nas, nije postojala izražena svest o tome na koje sve načine aktivno i pasivno pušenje mogu da naškode kvalitetu naših života, pa smo svi, potpomognuti vitalnošću i snagom svojih mladih godina, nesmetano uživali u pomenutim, “pozitivnim” aspektima naše novostečene navike.
Naravno, tada su se u bioskopima davali filmovi gde su najlepše žene i harizmatični muškarci, igrajući svoje uloge, pušenju davali posebno, ritualno značenje. Prilikom zavođenja, pre i posle seksa, prilikom donošenja teških odluka, u napetim situacijama, u nezaboravnom provodu, likovi koje su glumci i glumice oživljavali, sugerisali su nam da je pušenje “cool”. Verovali smo im i bilo nam je lepo.
Nažalost, navika pušenja je takva da je nije lako, poput mode, napustiti i zaboraviti na nju. Lično sam se uverio u to. Posle deset godina pušenja, shvatio da to odavno više nije “cool” i da počinju da mi smetaju svi aspekti pušenja, kao što su: kašalj, začepljeni sinusi, prolećni i jesenji bronhitis, loša kondicija, smrdljiva garderoba, zidovi u stanu, smrdljivi dah i prsti, briga o tome da li ću poneti dovoljno kutija cigareta sa sobom u inostranstvo, pošto su tamo dosta skuplje, pitanja mojih rođaka i prijatelja povodom moje ružne navike i još puno toga.
Na moj užas, uvideo sam da je reč o podmuklom neprijatelju. Naime, pušenje se, tokom godina, “uvuklo” u svaki segment mog života: uz obe jutarnje kafe, posle doručka, ručka, večere, na pauzama, u kafani sa prijateljima, kod kuće, kad dođu prijatelji, na probama, pre i posle koncerata (bio sam pevač poznatog rok benda),na žurkama, prilikom izlazaka, posle plivanja, uz pivo, uz viski, uz vino, uz kiselu vodu, koka-kolu, uz dobar film sa DVD-a, uz sjajnu muziku, u stresnim situacijama, u srećnim okolnostima, dok čitam zanimljivu knjigu, dok razmatram razne sociološke i filosofske teme, podstaknut literaturom ili dnevnim vestima.
Cigareta, savršeni uljez. Spakovana, sa filterom. Samo da je staviš u usta i zapališ. I jesam, još nekoliko godina, pošto sam već znao da to nikako nije dobro. Menjao sam vrste cigareta, smanjivao osećaj krivice kupovinom “lajt” verzija, sa belim filterima. Ispred mene su stalno stajale neke skupe cigarete, jer sam počeo da se ubeđujem da će me upravo ta skupoća prinuditi da pušim manje, ali i da ću više uživati u pušenju, ako ti trenuci budu ekskluzivni. Suvišno je napominjati da to nije funkcionisalo. Pušio sam isto kao ranije, samo sam davao sve više novca za to. Sramota me je, ali moram da priznam, obmanjujući sebe na razne načine, pušio sam još petnaest godina.
Poslednje dve godine bile su agonija. bio sam svestan svega, ali nisam imao snage da prestanem, iako sam to želeo, iz “petnih žila”. Bilo mi je potrebno još nešto, ali nisam mogao da shvatim šta bi to moglo da bude.
Početkom 2007. godine, čuo sam od prijatelja da se u Beogradu otvara “Allen Carr Easyway” centar za odvikavanje od pušenja i da je u pitanju metod koji se veoma uspešno primenjuje u više od pedeset zemalja. Čim sam preko medija saznao da su imali svečano otvaranje, pozvao sam ih da se o svemu podrobnije informišem. Ljubazna gospođa mi je objasnila da ceo proces traje oko pet časova, da će mi biti udobno i prijatno, da ćemo imati čak i pauze za pušenje. Na kraju, saopštila mi je i da ću, ako uprkos svemu, nastavim da pušim, dobiti i povraćaj novca. Odlučio sam da pokušam.
Tog, 28. februara 2007., posle petočasovnog boravka u Allen Carr centru, stigao sam kući oko 10 uveče. Spremio sam se i legao da spavam. Ujutru, dok sam se umivao, shvatio sam da sam nepušač. Doživeo sam preporod, uz razgovor, bez upotrebe bilo kakvih medikamenata.
Shvatio sam da je Allen Carr metod za odvikavanje od pušenja, u mom slučaju, bio ona neophodna i snažna podrška, koja je kristalizovala moju odluku i dala mi sredstvo kojim sam povratio svoje samopoštovanje i oslobodio se teške psihološke zavisnosti, koja me je držala u ropstvu, tokom mnogih godina. Svima koji žele da ostave pušenje, a imaju poteškoće da to sprovedu, od srca preporučujem ovu metodu. Mnogi su me poslušali i danas su, kao i ja, srećni nepušači i bolji članovi svoje zajednice.
Od kad sam ostavio pušenje, postao sam svestan mnogih lepih stvari, kojih sam se lišavao, zbog robovanja toj ružnoj navici. Moja čula danas razlikuju više nijansi ukusa. Zahvaljujući tome, počeo sam istinski da uživam u ukusima hrane, vina, piva, kafe. Novac koji sam davao za cigarete, počeo sam da ulažem u kvalitetnije povrće, začine, voće, različite vrste ribe i mesa. Učlanio sam se u teretanu i posle samo šest meseci, bio sam u boljem psihofizičkom stanju, nego kad sam imao 25 godina. Moj dah i moji prsti, stan i garderoba, lišeni su smrada. Rasterećeno putujem, uživajući u činjenici da sam, kao nepušač, kompatibilan sa većinom žitelja naprednih civilizacija i sa osećanjem razumevanja ali i tuge pogledam ka pušačkim kapsulama na aerodromima i setim se sebe kad sam isto tako sedeo sa cigaretom u ruci, odvojen staklenim pregradama od bezbrižnih slobodnih ljudi okolo, sa osećajem stida.
Danas, posle nekoiko godina, otkako je moj život postao mnogo kvalitetniji i bolji, imam još izraženiji osećaj zahvalnosti prema sjajnom Allen Carr timu. Svi oni koji žele da ostave pušenje, treba da znaju da su srećnici, jer žive u zemlji u kojoj postoji ovakva ustanova, gde će dobiti izuzetnu podršku za ostvarenje te želje.
-
zvezdarac
-
Zoster
-
-
poseban