Hoteli i Spa centriIma greškeKafane i kafićiPutopisi

Etno selo Kapetan Mišin breg

Iako je šator iz mog prethodnog teksta pobrao lovorike, sledeću noć smo, ne baš planirano, proveli u smeštaju. Naime, već prvog dana puta sam se osećao isceđeno i iscrpljeno, a preko noći sam imao najjeziviju groznicu i sve simptome galopirajućeg gripa (koji me hvata retko, al’ me zato redovno rastavi od duše); ukratko, nisam mnogo spavao i nisam dobro spavao (još jednom napominjem da šator nije kriv za to) i ceo sledeći dan sam bio „na rezervi“. Nije bilo druge, ili nazad kući, ili 12 sati u pravom krevetu, sa tuširanjem, ferveksom i tako tim, pa ujutru ko živ… I tako, bivajući tu gde jesmo, rešimo da overimo, hm, etno-eko kompleks „Kapetan Mišin Breg“ . Na netu je već pisano ko-šta-gde-kako, tako da neću sad da pišem na tu temu (evo umesto toga jednog linka), nego ću izneti svoje utiske.

Koji su podeljeni.

NGkmb2

(Pogled noću – za to što nema mraka je kriv aparat :P )

Hajdemo prvo ono dobro.

  1. Mesto

Pogled na Dunav sa tog mesta je zaista fantastičan – ja sam se, ako ništa drugo u životu nisam uradio, nagledao svakakvih vidika, i ako kažem da je sjajno, onda jeste. Vredi videti. Nema mnogo mesta u Srbiji gde možete da dobijete tako specifičan vidik uz tako malo uloženog truda.

  1. Mir

Ono što je veoma bitno, ako ne i najbitnije, u celoj priči, je da domaćini kapiraju da ljudi tu dolaze radi mira i tišine. Nema muzike sa razglasa (nego sa frule i gajdi, za svako poštovanje), uveče je nema uopšte, veoma je tiho. Ako nemate priliku da, kad otvorite prozor, slušate pesmu šumskih ptica (ili zrikanje zrikavaca, zavisno od doba dana) i šuštanje vetra u krošnjama i da cele noći ne čujete ništa drugo, ako se nikad niste pre svanuća probudili od ptičje pesme, ovo je dobro mesto da to isprobate.

 Nažalost, to je to od dobrih stvari; sad ono što mi se i nije toliko dopalo.

NGkmb3

(Pogled iza kuće – u suštini, 30 kilometara šume)

  1. Smeštaj

U kakav smeštaj ćete da uletite je stvar sreće; dobra stvar je što možete da birate ako ima više praznih… smeštajnih jedinica. Loša stvar je što sve košta isto – recimo, isto se plaća kućica sa sopstvenim kupatilom (ne znam imaju li i kuhinjicu, ali ne bi me iznenadilo) i sobičak sa deljenim kupatilom; televizor (ako nekom i to sr* treba na onakvom mestu) takođe negde ima, negde ne. OBAVEZNO treba proveriti krevete, ponuda se kreće od novih do raspalih. Nameštaj je takođe pod znakom pitanja, nama je upao nekakav pokušaj ormara koji je plići od standardne vešalice, tako da su nam stvari završile razbacane po sobi umesto u ormaru. Za jednu noć nije problem, ali ako se dođe na duže, prilično bzvz. Još jedan ne baš prijatan trenutak, bojler u zajedničkom kupatilu, neko svaki čas prođe i ugasi ga; pa wtf, topla voda kupanje ovo-ono? U nekom trenu se sretnem sa gazdaricom, koja mi objasni da više ne palim(o) bojler, jer neki gosti u jednoj od kućica imaju sitnu decu pa kod njih mora da bude stalno upaljen bojler, plus njihov (domaćina) u kuhinji valjda bojler stalno radi, a pošto je ovde jednofazna struja, ne mogu da rade sva tri odjednom, da ne bi bilo neke havarije.

  1. Klopa

Kao prvo, ne možete doći da jedete, jer nisu restoran. Klopa funkcioniše jedino uz najavu, a mi smo imali tu „sreću“ da smo uleteli kad im je tu bila neka veća grupa, pa je preteklo i za nas. U ponudi su „vlaški specijaliteti“, ali ako je nekom pileće meso sa roštilja, čorbica, krompir i salata (a la mlad luk i štadrugobeše, zelena salata ili tako nešto) „vlaški specijalitet“, nek’ mu bude – ukratko, ništa vredno pomena, a naročito naziva specijaliteta. To što u ponudi nemaju milanovački bareni sir i kačamak od belog kukuruznog brašna (oba mogu da nabave u komšiluku i oba su lokalni specijaliteti) takođe nije za pohvalu. A o tome koliko je koštao taj ručak i šta ste, takođe u lokalu, mogli da pojedete za te pare (ili manje) je priča za sebe – jedino što bi moglo da ih izvadi je ako je ručak po sistemu švedskog stola, pa jedi koliko možeš; o tome zašto nisam saznao da li je to tako ili ne u sledećoj stavci.

  1. Cenovna politika

Ono što mi se najviše od svega nije svidelo je neviđena alavost na pare. OK, nisam pao s kruške i NARAVNO da je cilj ugostitelja da gostu naplati to što ga je dvorio. Ali to može da se izvede i na finiji način. Dakle, pojavljujemo se tamo, nahvatavamo nekog domaćeg, kažemo da bismo hteli prenoćište. Citiram, ovo se ne zaboravlja: „Dobro, može, ali mi prvo kažite šta ćete da popijete?“

Cenovnik bilo čega ne postoji (u stvari postoji, plitko urezan u komad drveta u zabačenoj senici i prilično izbledeo, tako da će ga malo ko, ako ga uopšte i konstatuje, uzeti za ozbiljno – a i tu je navedeno 2-3 stvari), za sve je potrebno pitati, i OBAVEZNO pitajte jer se oni prema *svemu* ponašaju kao prema dodatnoj opremi za automobil: može, znate, to košta još toliko. Al’ to će ti reći tek na kraju a iz njihovog ponašanja ne možeš tako lako da provališ da li je nešto uključeno u cenu koju su ti rekli ili nije. Da znate, nije. Eto, zato nisam saznao da li se radi o švedskom stolu; oni ti daju porciju umesto da sam trpaš, a meni je koncept „može još, ali to vam je onda još jedan ručak“ poznat i od ranije. Kako bilo, da je to malo što smo pojeli bio „ful ručak“ smo saznali tek sutra, kad je valjalo platiti. Kao i da čaša soka od zove košta 200 dinara. Ako je za utehu, svako piće uz ručak košta 200 dinara, pa je valjda neko stukao i celu flašu piva…

  1. Ucena

Ovo se moglo svrstati u cenovnu politiku, ali to smatram vrhunskim bezobrazlukom i izdvajam ga.

Kod njih, naime, ne postoji noćenje. Postoji samo noćenje sa OBAVEZNIM doručkom (koji, proleća 2015, košta 500 dinara i ne vredi toliko, iako nije loš). Možeš ti da ne jedeš, naravno, ali ćeš svakako platiti. Pošto nam je ujutru valjalo poraniti i rano krenuti, pitao sam od kad je doručak. Odgovor; u principu od tad, ali možemo i da se dogovorimo. Dobro, jel’ OK da doručak bude pola sata ranije? Naravno, nije problem. Kasnili su 10 minuta od svog termina.

  1. Na kraju – koliko para treba za to planinarenje?

Završismo doručak, došlo vreme da se saberemo, op cup, ručak (s pićem) i noćenje (s doručkom, jelte) (čitaj, mršav polupansion), zavisno od trenutnog kursa, ~25€ po glavi. Nazdravljeeeee.

Reč na kraju? „Znaš kako je ovde… mir, tišina, ptice, drva!“ Ovo je citat jednog od gostiju, kojeg sam prečuo dok je preko telefona tumačio drugaru gde se to zatekao. Ako ste i vi u toj kategoriji, odnosno, ako ste rasli i porasli na asfaltu i u betonu i ako nemate gde da odete, kod rodbine ili prijatelja, da slušate ptice i uživate u tišini *I* ako vam ne pada na pamet da se lomatate po brdima i napipavate planinarske domove i spavate u šatoru *i* ako ste opušteniji po pitanju cene svega toga… onda idite, zbog mira, tišine i pogleda, lepo je i vredi. U suprotnom, ako vam nije opušteno da se otvorite 40-ak evra za lep dan i ako i sami možete da napipate mirno mesto s pogledom…

NGque1
Previous post

Pop-up šator - utisci iz prve ruke

NGlv
Next post

Kafana Sport - Lepenski vir

  • 1

    Taj doručak je izgovor da gost lakše preboli cenu noćenja od 15 evra.
    Nelogično mi je zašto je doručak obavezan i mogu da posluže kajganu sa sirom svako jutro, a npr. ne možete da dođete popodne mrtvi gladni i poručite isto to od vlasnika, koji inače žive tu i svakako moraju da se pojave pred vama da vas prime. Što je posebno važno s obzirom na to da na internetu NEMA da se nađe podatak da se ručak ili večera mogu dobiti samo uz najavu, već stoji “smeštaj i restoran”.

    Tako smo mi izvisili za večeru tamo, tako i neki drugari koji su išli. Ako ste preumorni ili sa (malom) decom, neće vam se militi da idete u D. Milanovac samo da jedete.

  • Marko Zivanic

    Svaka čast za tekst. Sve jasno, glasno i precizno. Nema posle, nisam znao!

  • Za Dunav mogu da garantujem da se video jer brdo gleda pravo niz njega, pa bi se video i potok da je bio a ne 20 metara niži. A da’l ga je kapetan baš odatle gledao, to ne znam.

  • Milos

    NNajnoviji skandal sa Italijanskim turistima na tzv Kapetan Misinom bregu vlasnika Bosonogog Zike kako sam sebe zove nije ostao bez odjeka. Naime agencija koja je dovela Italijane na tzv ruralnu hranu sada mora da placa penale. Gosti su pod hitno evakuisani sa tog brda i prebaceni u druge smestajne jedinicce. Nezadovoljni smestajem i losom hranom iz kesice koja se nudi kao vrhunski specijalitet, gosti Italijani su protestvovali a zatim smesteni u Donjem Milanovcu.

  • Pingback: Vožnja do Vratne – NAŠE DVORIŠTE()