Linkovi i saveti

Ski cipele: mitovi, legende i činjenice

Ako je o nabavci nečega pisano naširoko i nadugačko, onda su to pancerice/ski cipele. Zašto sam se onda i ja dohvatio te teme? Naprosto, posle mnooogo vremena sam se vratio skijanju i morao da uđem u problematiku nabavke/obnove opreme i praktično i teorijski. Podeliću sa vama nekoliko saznanja do kojih sam usput došao – kad su ski cipele u pitanju.

1. NE KUPUJ POLOVNE SKI CIPELE

KRC!

Odeeee… a liku sa istim takvim pukne 2 minuta kasnije, po dužini. Živelo matoro i polovno!

Kao i sve plastično što se fizički drnda, ski cipele se vrlo brzo izgrebuckaju i posle 10-ak dana korišćenja i premeštanja će izgledati skoro isto kao što bi izgledale posle 6 godina celosezonskog jahanja. Na osnovu izgleda nećete imati predstavu koliko su stare i kroz kakvo silovanje su prošle. Zašto je to bitno? Jer imaju tačke na kojima trpe najveći stres i na kojima će, kad se za to poklope zvezde – pući. Bilo jer su prošle kroz n+1-vi ciklus sabijanja i istezanja i materijal se dovoljno zamorio, bilo jer su prestarele pa je plastika ukrtila i pukla na prvom opterećenju. Svojim očima sam gledao pre neku nedelju kako sa cipela na slici otpada vrh posle 5 minuta na snegu (cipele su vrlo matore, ali su vožene ukupno dve sezone) a drugarica koja je instruktor skijanja je doživela da joj se matore, nenošene ski cipele (fensi marka) pri prvom obuvanju razlete u komade posle 100 metara hodanja. Iskusniji od mene kažu da ski cipela gubi svojstva posle oko 90 dana vozanja a da posle 10 godina nema opravdanja da ne nabavite novije.

Poenta priče – to što ćete uštedeti kupovinom polovnih cipela nije vredno opasnosti da dobijete komplet višestrukih preloma jer vam je cipela pukla usred zaokreta pri 50 na sat. Pritom pitam i koji k* ćete ućariti kupovinom polovnjaka kad u već pominjanom Dekatlonu možete da kupite njihov brend cipela (kojem, realno, baš ništa ne fali osim bling-bling faktora za zasukavanje nogavica u pozerskom kafiću na Karaman grebenu ili tako negde) za 60-70 evra. Brend je Wed’ze a možete da pročitate više o njima, recimo, ovde: https://www.maddogski.com/wedze-big-but-perfectly-formed/.

Kako bilo, nema nijednog razloga da kupujete polovne pancerice.

2. Ne verujte fleks broju, nego onom što osećate na nozi

wedze-wid-70

Stariji brat onih iz teksta. Fleks 70. Po rosinjolovoj klasifikaciji 170.

Fleks je oznaka koja ukazuje na to koliko je ski cipela… neki će reći, koliko se lako ugiba i savija (i dokle) a neki će reći da se sve cipele savijaju u istoj meri ali su cipele sa većim fleks-om elastičnije pa se brže ispaljuju u početni položaj po prestanku opterećenja. Na jednom mestu sam čuo i da sa mnogo mekim cipelama možete da čučnete koliko će da se saviju. Aaa, da, kako da ne. Elem, iako sam pomenuo da sam uzeo cipele koje jedva da su koštale 60 € nove – i iako mi je drago da nisam dao mnogo para – cena nije bila odlučujuća. Elem, ovih meseci sam isprobao popriličan broj cipela, i to pre i posle kupovine. Zašto pre, razumljivo. Posle, da vidim da li sam nešto propustio i koliko. Zaključak: ono što većina proizvođača napiše kao fleks broj na cipeli nema veze s mozgom i mogu da potpišem da igraju na podilaženje kupcima koji su shvatili da im sad više odgovaraju te poluprofi-profi pancerice sa velikim fleksom, dok u stvari i dalje kupuju cipelu iste ili niže realne tvrdoće. Zašto ovakav stav: isprobao sam niz cipela fleksa 80-90, koje su 20% kruće od mojih planinarskih cipela i tako žvaću i dišu da bi me prvo bio strah ne da će se deformisati, nego da će mi upadati sneg direkt u stopalo. Druga krajnost: cipele koje sam kupio imaju fleks broj 55 (po čemu bi trebalo da su krute koliko i prosečne duboke starke) a jedino kruće u šta sam ušao su bile neke Nordica cipele fleksa 110. Očigledno svaki proizvođač taj fleks tumači kako mu padne na pamet, objedinjen sistem ne postoji a realne vrednosti istog broja od proizvođača do proizvođača ne variraju malo, nego mnogo.

3. Marka nije bitna. Interakcija sa nogom jeste.

OK, ako vam je na skijanju glavno da svima pokažete da furate naj model ove sezone, preskočite sledeća dva pasusa :P Isprobao sam kojekakve poznate i nepoznate marke cipela i utvrdio da kvalitet izrade *uglavnom* odgovara težini imena – mada ima i neprijatnih iznenađenja – ali to kako vam cipela drži nogu i da li je to pasovanje savršeno, zamalo pa dobro ili vrištite od bola na pola pokušaja obuvanja, to zavisi isključivo od kalupa (i modela; čak ni fleks broj ne mora da igra ulogu, probao sam i vrlo krute a udobne i šljampave a bolno neudobne pancerice) i uopšte ne mora da znači da je skuplje bolje.

4. Ne pecajte se na izgled cipela.

Brate 85% cipele ide pod pantalone a na 70% onog što viri se nahvata sneg.

5. Ne pecajte se na ime

To što niste čuli za proizvođača ne znači da je loš (i obrnuto). Verujte onom što vidite i osetite.

6. Prodavca ne treba mnogo slušati.

Možda nisam imao sreće da naletim na dobrog prodavca, ali van onog osnovnog „gde su vam prsti, šta vam radi peta“ (što valjda znate i sami) nećete čuti mnogo toga pametnog. Raspitaće se o iskustvu koje imate i onda će vam nuditi cipele odgovarajućeg fleksa – za koji smo videli da nema mnogo veze sa stvarnošću. Takođe, za miloga boga, ne pitajte prodavca za preporuku, velike su šanse da vam plasira cipelu iz top 10% cenovnog razreda, koja je – čim pitate za preporuku – garantovano i preskupa i pretvrda za ono što vi možete.

Sve u svemu, verujte samo novom i samo onom što vam čvrsto a udobno drži nogu a sve ostalo uz kašiku soli.

thalatta-3
Previous post

Blue Dream, Thalatta i Armenistis: najpoznatiji kampovi Halkidikija

kindli
Next post

Čitači elektronskih knjiga (ebook readeri)