Avanture

Skijanje u Bugarskoj: Pamporovo

Bugarska ima tri velika skijališta. Za Bansko i Borovec su svi čuli. Treće, znatno manje poznato u srbalja, je Pamporovo. Manje je poznato jer je, uslovno rečeno, daleko – nalazi se 70-ak km južno od Plovdiva, odnosno tačno iznad Tasosa, sa kontinentalne strane planinčina, tj. 650 idimidođimi km od Beograda.

Put:

Putovanje nije naporno; „crna tačka“ je deonica od granice do izlaza iz Sofije. U prvih 10-15 km Bugarske opušteno očekujte dva radara (jedan uvek) i poštujte retardirano ograničenje, koliko god ono nemalo veze s mozgom. (Takođe kupite vinjetu na gaspromovoj pumpi – iskulirajte trafike, od Mađara  smo naučili da su skuplje.) Posle klasika, zajašite lokalce i pratite njihovo ponašanje. Put kroz Sofiju je malo pipav – zaobilaznica je nešto nalik na Tošin Bunar u špicu, dug 20 km, s tom razlikom što kod nas nema 3 rupe po m2 – poznavaoci su nam preporučili da iskuliramo obilaznicu i da idemo do centra, pa da tek onda počnemo da razmišljamo o obilaznicama. Nismo poslušali i kajemo se – gmiže se kao sa semaforima a rupa ima milion + vozi se kroz ogavno postindustrijsko predgrađe, mešavinu starog Dušanovca i Novog Beograda.

Posle Sofije nastupa spektakl – autoput koji prelazi prilično ozbiljne planine, sa mnogo krivina i goredoliranja – i ograničenjem 140. Bugari vrlo oštro voze i zahvaljujući inteligentnijoj poreskoj politici, kod njih nema olupina na drumovima. Kod nas si sa 140 u top 10% drumskih kabadahija i obilaziš pola vozila sa delta ve 50 km/č, kod Bugara ti šleper trubi da mu se makneš ako ideš 135. Kad se prevale planine, nastupa očajno dosadan put kroz ravnicu (šleperi trube na 138,5, ili se pomiri sa velikim računom za gorivo ili pusti da te svi živi obilaze), pa podjednako dosadna obilaznica oko Plovdiva, posle koje se konačno zavlači u brda i lepim i odlično održavanim putem koji vijuga po šumama i gorama stiže na mesto.

SONY DSCMesta za parkiranje ima poprilično: veći deo turista dolazi autobusima i treba da budete redak baksuz pa da se parkirate na +100 m od smeštaja – a i onda je šansa da ćete već sutra moći da se preparkirate pred vrata. U zavisnosti od toga koliko je smeštaj fensi, možda vam na raspolaganju bude i podzemna garaža (uključena u cenu smeštaja).

Opšti prostorni plan:

Pamporovo je razbijeno u tri celine, od kojih se dve naslanjaju na početne žičare (jedna je pri fensi all inclusive hotelu a druga celina mi izgleda znatno apartmanski socijalnije), dok je treća, „centar sela“, udaljena od žica oko 1 km vazdušno, tj 3-4 putem, ali svi hoteli koji nisu na žici imaju neki vid organizovanog prevoza za goste + u lokalu cirkuliše opšti „ski bus“ koji je besplatan uz dokaz o smeštaju (papirić sa imenom hotela i pečatom, dobija se na recepciji) i ski pas, što u praksi znači da vas u ski busu niko ništa ne pita jer sigurno nisi došao u Pamporovo da pecaš… Što se tiče hotelskih autobusa, teoretski voze po satnici ali u praksi polaze čim se napune preko 70%, tako da treba biti na polazištu 4-5 minuta ranije.

1355694529_11

U vreme kad ovo pišem, vozači hotelskih autobusa (ne ski busa) su nešto krenuli da komplikuju i da brane da se ulazi sa skijama i pancericama. Za skije su legli na rudu, ali danas su lepili znakove „zabranjene pancerice“ na vrata (a izvini brate drugi put ću se obući za plažu kao što i dolikuje skijalištu). Verovatno je neki APP daj lev da ne smaram, videćemo šta će još biti.

Ski staze:Pamporovo-Piste-Map1

Sa slika ski-staza na internetu ćete ostati malo zbunjeni, dok se to sve ne odvoza. Imaju jednu zelenu stazu (tzv. turist) koja je, očekivano, 90% vremena bukvalno zatrpana početnicima i vozićima ski-škola – mi smo zakačili deo turskog zimskog raspusta, kako nam reče jedna instruktorka, to je mama mia period – i na njoj možete da odvozate max. dve opuštene ture ako prvi dođete na stazu; posle čega, ako umete da skijate, tamo nemate šta da tražite. Plavih staza ima tri; krajnja zapadna je najpopularnija (i po mnogima najlepša) i jedini problem koji ima su kupe, koje početnici očas naprave – i „crne tačke“ na pregibima sa oštrim padovima, po kojima 50% ljudi pada a 40% vozi gmiz-plug. Uz ovu stazu se nalaze i jedine prihvatljive kombinacije za vožnju van staze.ski-resort_pamporovo_n5339-21073-0_l Druga je kratka i fina staza – po njoj se vozi ženski slalom – jedini problem je što izbija na zelenu stazu, pa će vam „špic“ pokvariti sve zadovoljstvo vijuganja. Treća staza (Smolenska jezera) je srazmerno nepopularna (jaaako spora žičara stara bar 60 godina, potpuni trip voziti se), ali je zato odlična za uvežbavanje kojekakvih tehnika. Osnovna zamerka ovoj stazi su dva vrlo duga praktično ravna dela, ako ne znate odakle da uhvatite spust, ne gine vam mnoooogo langlaufanja.

Postoji, za moje pare, još jedna plava staza (koju su iz nekog razloga strpali u crvene), kratka i prava staza sa tanjiračom, prilično široka, zabavna za karving jer nije opterećena, pa se može zmijugati po pe-esu.

Crvenih i crnih staza ima nekoliko; sve (zanimljive) su smeštene na zapadnoj strani, osim jedne koja je smeštena u sam centar skijališta (i koja je odlična za iživljavanje, jer je prava, pregledna i ima dugu i „ravnu“ završnicu). Klasifikacija im je pomalo čudna, imaju crnu stazu koja nema nijedan razlog da bude crna; imaju crvenu stazu na kojoj ste u ozbiljnom problemu ako vam nije ok da sa 90 na sat sitno vrckate repovima duž linije pada. Skoro sve ove staze se spajaju i ukrštaju i možete da napravite niz kombinacija za vožnju, uz pravu meru tehničkog skijanja ili suicidalnog suljanja – uz to su i prilično duge, tako da ćete dobro naplatiti klackanje na žičari.417

Kad smo kod žičara – ima ih mnogo, brze su i velikog su kapaciteta. Jedino pravo zapušenje može da se očekuje na jednom mestu u udarnom početnom terminu (kad se lenji probude i dovuku), što je vrlo lako zaobići ako nemate žarku želju da odvozate zelenu stazu do samog kraja, ili ako odaberete najdužu moguću kombinaciju crvenih staza.

Veštački sneg se trenutno koristi na 4 staze – turist, stojkite, jedna crvena (ona lepa) i jedna crna (ona u centru).

Kao posebna poslastica, od ove sezone je ski zoni Pamporovo pridruženo i skijalište Meči Čal. Ono je udaljeno 10-ak km i trenutno zvanično radi samo jedna (crvena) staza dužine skoro 3 km! a nezvanično (zabranjeno i zatvoreno ali ko te pita, na svoju odgovornost) se koriste i jedna plava i jedna zelena staza. Klasifikacija za te nezvanične staze još nije sprovedena (ovo je okvirno), ali po mom, to će biti zelena sa plavim i plavo-crvena. Na crvenoj ima 1-2 crna dela. Meči Čal zahteva malo logističkog cimanja za dolazak i koristi ga vrlo malo ljudi, što ga, dok se ne zalaufa, čini rajem za skijaše koji vole duge i prazne staze. Lako može da se desi da stazu odvozate sami, ako tako uhvatite grupu – san snova. Takođe, tamo NEMA početnika.
Vremenski uslovi:

Pamporovo je poznato po velikom broju sunčanih dana. Po pravilu za 1-2 dana padne gomila snega i onda danima bude vedro. Na suncu je uglavnom prijatno ili toplo, dok je u osojima i jarugama često drastično hladnije, ali u suštini vam ne treba sibirska garderoba, češće ćete se oblačiti vrlo lagano. A i pocrnećete kao na moru za 3 dana.

Cene i smeštaj:

Pamporovo trenutno ima nešto veću ponudu od potražnje tako da je moguće rezervisati smeštaj samo nekoliko dana unapred; po onom što smo videli, smeštaj je vrlo pristojan a aktuelne cene, koje se kreću od 20+ / 60+ evra po glavi za noć (s tim što je sve preko 30 € već diskutabilno potrebno luksuziranje) je lako ispratiti na internetu (www.pamporovo.me). Cene u ugostiteljskim objektima, očekivano, variraju s nadmorskom visinom, tako da ćete na vrhu piti pivo za 4-5 leva, zavisno da li ste na klupicama pored kioska ili u ležaljkama ispred restorana, u nenafuranom hotelu za 3,5 a u podnožju skrajnute žičare za 2,5. (Lev je trun jači od pola evra, januar 2017). Ovo u suštini nije skupo, nećete bolje proći ni u većini kafića po našim gradovima. Ako želite da glumite trulog bogataša, možete da se spustite 10 km do gradića Čepelare, gde ćete u nafuranom centralnom kafiću platiti 1,2 leva za 1 kafu. Poseta Čepelaru se preporučuje i ako želite da nakupujete sokove, mleko, limenke… jer je razlika u ceni u odnosu na prodavnice u i pored hotela osetna.
Što se tiče ski pasa, to vam na višednevnom nivou dođe 55 leva dnevno – vrlo slično situaciji kakva je na Kopaoniku i, za ono što se uz taj taj ski pas dobija – gomilu staza i ukupno dve žičare na kojima može da bude čekanja od nekoliko minuta – nije mnogo.

Ako nećete da se mlatite sa autobusima, uz žičare postoje sređeni parkinzi na koje je ufur 5 leva dnevno a na divlje se uz malo sreće i mnogo ranjenja može uvaliti i na jedno od slobodnih mesta pored puta.

Male tajne:

U Čepelaru je fabrika finske kompanije Amer Sports, u kojoj se proizvode sve skije i još neke sitnice (tipa cipele) firmi Atomic i Salomon. Na istom mestu se prave i skije „Orion“, po Atomic-ovoj licenci. U suštini, sve prave isti ljudi u istom pogonu, po poslatim specifikacijama. „Orion“ je voljan i da vam napravi skije po meri sa šarom po želji.

 

 

 

Previous post

Imagreške na skijanju – Ako voziš bord, ne budi kreten

Next post

Oldtajmer skije: biti prav u strukirano vreme