Kafane i kafići

Restoran – Hotel Atos (Koruška, Srem)

Svakako jedan od najlepših momenata koje može da doživi osoba koja voli putovanja, je da u svojoj rođenoj zemlji pronađe prelepi kutak za koji nije znala da postoji.

Upravo to mi se desilo prošle nedelje:  nikad u životu nisam kročio u severozapadni deo Srema, mislim na potez između Fruške Gore i Dunava (od Beočina do Koruške) .

A onda, u roku od dva dana, odem tamo dva puta- prvo sa kolegama biciklistima trenirajući na ruti Breveta (od koga smo u međuvremenu odustali), a zatim i na porodično druženje u prelepom restoranu Atos.

Iako je ekipa iz Mitrovice bila fenomenalna, a ruta Breveta lepa ali teška, ovaj opis posvećujem mom drugom boravku u tom delu Srema.

Kako pronaći Restoran – Hotel Atos

Ako idete iz Beograda, najbolje je da vozite do S.Mitrovice, isključite sa sa autoputa, na prvoj raskrnici pravo sve do skretanja desno za selo Ležimir. Selo je 17 km udaljeno od Mitrovice i nalazi se podno Fruške gore.
Kada se uspenjete, zastanite malo,  uživajte mnooogo  u prirodi, pa pravo dole sa Fruške gore pratite glavni put. Posle 7- 8 km udarate direktno na T raskrsnicu. Na raskrsnici ni levo ni desno, već pravo makadamskim putem i posle 50 metara stižete na parking restorana Atos.

Ambijent

Sastoji se iz restoranskog dela koji ima svoj zatvoren deo, ali i terase za one koje vole da uživaju napolju kada je lepo vreme. One su kaskadno raspoređene i  to tako, da se na gornjoj terasi  nalazi bazen, dok su ostale predviđene za ručavanje i uživanje u pogledu.

Restoran, sam po sebi, nije nešto što ostavlja bez daha, ali su zato pogled i pozicija nešto što će vas izuti iz cipela.

Kako?
Pa lepo. Ceo kompleks se nalazi  na 30-tak metara iznad Dunava tako da visoka pozicija restorana pruža neverovatan pogled uz i niz reku.
Pravi hedonisti znaju dobro kakav osećaj kada se zavališ u udobnu stolicu, pijuckaš pićence bacajući pogled uzvodno i nizvodno dok ti sunce greje lice i nabacuje poslednje nijanse boje u ranu jesen.

Uz domaću rakijicu tada najbolje pasuje tamburica (ima žive muzike) i kultna pesma koja kao da je pisana za tu priliku: Rastao sam pored Dunava…

Preko puta restorana je Bačka, ali se ona ne vidi baš najbolje, jer se na tom delu Dunava nalazi ogromno ostrvo neobičnog naziva – Govnež.

Odakle tako neobično ime – navodno je svojevremeno vodostaj reke sa sremske strane umeo da bude toliko nizak u pojedinim delovima godine, da su seljaci gonili stoku na ostrvo, ostavljali je tamo po nekoliko meseci na ispaši i onda je vraćali nazad u vreme ponovnog niskog vodostaja. Ono što bi ostajalo posle stoke su, da prostite, gomila govana po kome je ostvro i dobilo ime.
Inače, danas, sa sremske strane na ostvru nema ništa, dok sa su bačke strane sazidane prelepe sojenice (nismo ih videli, tako su nam kazali), naravno sve uredno i bez dozvole.

Klopa i piće

Za ručak smo jeli roštilj, za koji nemam neki poseban komentar, ali zato ono što se ne sme nikako zaobići svakako je Italijanski rizling iz Podruma Bašić. Neverovatno pitak, po ukusu jezivo podseća na Malvaziju koju smo pili u Istri. Čak šta više, da nisam znao šta su mi sipali u čašu još bi smeo da se zakunem da sam pio Malvaziju.
Ovaj kraj je inače poznat po brojnim vinarijama, pa verujem da i druga vina ne zaostaju za gore navedenim.

Sremice i sremsko grožđe

Koliko je celo ovo zadovoljstvo koštalo, to ne znam, jer nisam bio organizator celog događaja, ali ne verujem da je cena neka nepristojna, obzirom da je restoran bio pun, a parking ispred bez napucanih automobila.

Za kraj šta reći – ovo je idealna destinacija za ljubitelje reke, prirode, vina…
Tri u jednom – uživanje u Dunavu, Fruškoj gori, fruškogorskim vinima.

Što bi rekle lale: Pa di ćete naći lepšu kombinaciju…

p.s. u prilogu snimak restorana Atos
YouTube Preview Image

66732_108917769279529_1322583867_n
Previous post

nemagreske.com - evolucija

salata_ode_pecenih_paprika
Next post

Domaća pečena paprika u ulju - od sada drugi peku umesto vas