Dunjevača za mase – ima greške!
Jesenas svratim do starog ortaka; kaže on, da probaš ovogodišnju dunjevaču. Rekoh, naravno da hoću, i to „hoću“ je prvi moj potvrdan odgovor na ponuđenu dunjevaču u ko zna koliko. Jer znam da čovek sam pravi rakiju i pravi je za sebe.
Naspe nam on po čašicu.
Žuta, žuta kao med (malo je i bure pomoglo); a miriše… kao skladište zrelih dunja. A ukus, hm, s čim da se uporedi? S kitnkesom, samo glatkim i s alkoholom- najpribližnije.
Sad još samo treba da znate šta je kitnkes – to je domaći žele od dunja (ili ultrasuvi pekmez od dunja), obično s orasima.
I ta čašica, to je to. Nema više, valja štekovati.
Dunja, za one koji je nikad nisu presekli, je izuzetno suvo voće. Potrebna je gomila dunja za flašu rakije, vidim po netu da se pominje 100 kila za uvr’ kape 6 litara. Nemam pojma pošto je kilogram dunja, ’ajde da lupimo evro kilo (daj bože da nije skuplja) znači 100 evra za 6 litara. Dakle, u jednoj flaši prave dunjevače ima cca. 17 evra repromaterijala ako kupujete dunju pa pravite rakiju.
Naši stručnjaci kažu, prosek roda je od 7-15 kila po stablu*, čitaj 11, dakle treba ti otprilike deset stabala za sto kila. Članak iz „Politike“ (http://www.politika.rs/rubrike/Srbija/t28167.lt.html) kaže kako se u Vranju naveliko sadi dunja jer je vrlo isplativa – jedan domaćin sa 600 stabala izdržava porodicu. Ajde da kažemo da je 40000 dinara mesečno dovoljno za održavanje porodice od četiri vrlo nezahtevna člana u životu. Dakle, godišnje treba iz ovih dunja izvući 4286 €.
Neka to ide kroz prodaju rakije.
Stablo 12 kila, da budemo široke ruke.
600×12 = 7200 kila / 100 = 72 ture od 6 litara = 432 litre dunjevače. 4286/432 = 9,92 evra za litar rakije. Po proizvođačkoj ceni. Ako proizvođač živi sa 10 hiljada dinara mesečno.
Sad dođe neki ekonomista i kaže čekaj, po toj ceni žive ljudi, a šta jedu mehanizacija i voćke i porezi, a? Biće da je proizvođačka cena ipak malo preko 10€.
Dok to dođe u prodavnicu, košta još toliko…
Pošto je u restoranu čaša žestokog pića koje košta 20+ € u prodavnici?
A pošto je u restoranu dunja? A u prodavnici?
Yattack, recimo – ta rakija, ako se dobro sećam, košta 250 dinara za 0,7, odnosno 3,18€ po litri u Disu. Evo šta kažu proizvođači ove rakije – sledi isečak iz godišnjeg izveštaja proizvodnje „Prijedorčanke“ u 2011:
viljamovka kom 10.352
kajsijevača kom 8.148
dunjevača kom 11.827
šljivovica kom 1.612
Najviše rakije je dobijeno od voća koje je malo sočnije od oraha?
Kamen mudrosti, tebra.
I onda tu „dunjevaču“ prodaju za 300 dinara a služe za 100? Pa… Pa to je u boljem (skupljem) slučaju jabukovača s aromom dunje; najpre će biti da je to industrijski dobijen alkohol pogodan za ljudsku ishranu s aromom dunje. Ne znam. Nisam probao niti mi pada na pamet. Piću pivo za 150 dinara; em neću biti žedan, em uglavnom znam šta je unutra.
*Moja dunja rađa 6x više od toga, al’ ima jedno 50 godina i pod nju može da sedne 10 ljudi :P Prerađuje se u kitnkes…
Pingback: Jack Daniel's ili Jim Beam - šta je (naj)bolje iz Amerike? ()