Hrana i piće

Sam u kujni: kuvana suva rebra

Bila je to mračna i olujna noć. Tačnije, bilo je popodne, ali meni je od gladi pao mrak na oči. Vraćao sam se kući mrtav gladan, znajući da me za ručak čekaju rebarca od komarca.

Stanje na terenu je bilo tragično: sadržaj frižidera se svodio na osušenu grudvicu domaćeg sira, nešto zeleniša i tri načete tegle (od čega su dve bile poluotrovna i otrovna ljutenica a treća polumrtva paradajz paprika). Odleđeno – ništa. Mogućnost odlaska u prodavnicu – uvek, ali trebalo je ući u kuću i jesti ODMAH, a ne provesti još sat vremena spremajući.

Sat i po pre nego što sam spustio USS Enterprajz pred kuću, održavam telefonski sastanak kriznog štaba s dragom. Situacija na bojištu je, dakle, tragična: od hrane koja može da se sprema nema apsolutno ničeg, od prethodnih dana nema ništa, draga zatrpana poslom, ne može da digne nos s projekta, nema kad u nabavku. Stanje pred kapitulaciju i kupovinu gotovih jela ili nedajbože pekarskih specijaliteta? Nikad! (Za liniju manjeg otpora i čašćenje jednim a la restoranom nije bilo vremena.)

U trenutku očaja, draga se seti da se u zamrzivaču vuku nekakva suva rebra (domaća, naravno, nikad kupovna), koja uporno obilazimo jer… sve što ide sa suvim rebrima ‘oće da se sprema satima a mi toliko vremena za lonac nemamo. Imam li ideju šta s njima? Može li sa njih da se sastruže meso?

“Uzmi 3-4 pločice tih rebara i stavi da se kuvaju.”, kažem, bez ikakve ideje šta posle toga.
“Samo da se kuvaju, u vodu i na ringlu?”
“Da. Posle ćemo videti šta ćemo s njima – ako ništa, biće meke.”

Ulazim u kuću. Prijatno mirišu kuvana rebarca, kao za pasulj. Ali klot rebarca?

Još uvek nemajući pojma šta dalje, rešavamo da od zatečenog povrća srežemo salatu i da rebra napadnemo tako, direktno, iz šerpe u tanjir. Vadim kosti i hrskavicu pre serviranja, da se ne bakćemo s tim.

Prvi zalogaj… i prva pomisao: “Jebote, da li je moguće da sam toliko glup i da se nisam setio ovoga pre dvadeset godina ?”

Kakva su kuvana suva rebra? Kao… zamislite da uzmete najbolje meso ispod sača i onda ga nabrzaka odimite, da dobije i taj ukus. Ovo može da se pojede 600 grama neto na čoveka da se ne trepne.
Odvalili smo se od ‘rane i zaključili da nikad nismo bolje jeli od ničega i da je ovo jedno od najboljih jela koje smo ikada probali. Još je bolje kad se uzme u obzir da je za pripremu potrebno staviti rebra u vodu i skuvati, dakle provesti cca 2 minuta u kuhinji… pa nema bolje.

Brzo smo zaključili da bi na ovo krompir, kao uz pravi sač, legao kao budali šamar. To još nismo probali, ali jedan kulinarski blog je detaljno obradio čitav postupak :)

Previous post

Fat Cat Pub - pivo s pogledom (Zemun/Gardoš)

sadrzaj
Next post

uradizaradi.com - korisne usluge uz mogućnost zarade