Outdoor

Biciklom po brdima Aljaske

Pin It

Intro
Postoje dva problema vezana za biciklizam u mom rodnom gradu:

-          Bicikl se smatra prevoznim sredstvom kojim se ide do prodavnice. Bicikl kao sport? Neeeee, imamo fudbal i košarku

-          Možeš voziti 100 km u jednom pravcu i napraviti visinsku razliku 1m. Brda? O tome smo samo maštali

Nažalost, posao kojim se bavim onemogućio mi je ozbiljnije bavljenje biciklizmom, ali je i pored toga ljubav prema istom ostala.

Aljaska
Kada sam saznao da ćemo svraćati do Aljaske, bio sam oduševljen.

Zašto?

-          prvo, zato što nikad nisam bio tamo, i što sam žarko želeo da doživim tu nestvarno lepu prirodu koju sam gledao samo na Tv-u

-          drugo, zato što sam se malo zasitio Kariba i sličnih destinacija koje vam nude predivne plaže, prelepe kafiće na plažama, prelepe preplanule devojke u bikinijima :lol:

Plan je bio da se obiđe sve ono najbolje od Aljaske: fjordovi, glečeri , Džunou…
Fjordovi i glečeri su toliko impresivni da bi bila šteta ne opisati ih u posebnom tekstu (što ću svakako i učiniti).

Hubbard Glacier

Sad će se neko zapitati šta je to toliko interesantno u Džunou. Pa realno ništa. U pitanju je lep gradić od svojih 30.000 stanovnika, na samoj obali mora, a oivičen brdima s druge strane. Brda su ispresecana brojnim MTB stazama I planinarskim stazama što je značilo samo jedno – rentiram MTB i pravo u brda iza grada!
To je glavni cilj.
Sit sam više obilazaka šoping molova. Hoću u priroduuuuuuuuuuuu!
Tako je i bilo. Sneg nije bio problem jer ga već nije bilo (druga polovina aprila).
A ni MTB – rentirao sam ga na kruzeru.
Izabrati stazu – i to nije bio problem. Barem tako mi se činilo u početku. Ima ih million.

Ali, fora je bila izabrati onu pravu:

-          koja neće biti previše zahtevna (jer nisam vozio dugo pa nisam u formi), ali

-          neće biti ni previše spora jer sam adrenalin junky

U skladu sa Marfijevim zakonom – omašio sam. Preporuka je bila St.Roberts Trail, ali sam ja ub’o stari deo staze koji je zatvoren.

Ispalo je da sam izabrao stazu gde sam se penjao po principu 5 metara gore, 10 metara dole. Toliko je bila strma da sam sve vreme morao bajs da nosim na leđima. Na kraju sam odustao od daljeg penjanja i spustio se nekako do dole.

Definitivno je jedino rešenje bilo da se pronađe druga staza. Ali koja?

Srećom, ljudi na Aljasci su neverovatno ljubazni, tako da je par lokalaca, ugledavši me kako se mučim, ponudilo savet u vidu preporuke kuda dalje. I tako saznadoh za Granite Creek Trail.

Granite Creek Trail

Čim sam stigao do nje, već na prvi pogled, znao sam da je to ono pravo. Nije bilo šanse da odolim i da se ne spustim. Pravo ostvarenje dečačkog sna.
Uspon je bio prilično dug – sigurno sat i po vremena. Penjem se, znojim se. Malo vozim, malo guram.
Ali vredelo je.  Napor tokom uspona nisam osetio. Zamenili su ga– strah, uzbeđenje, neizvesnost, sreća… Takvu mešavinu osećanja, koja su se smenjivala u talasima, dugo nisam osetio…

Granite Creek Trail

Kada sam se uspenjao i malo predahnuo, došao je na red i momenat spusta…
Mislim da mi je srce na trenutak zastalo, a onda zakucalo kao da će da iskočiti.
Krenuo sam…
Vetar me šiba sa svih strana, oči suze od brzine, korman držim čvrsto do granice bola u podlakticama. Strah ne staje, uzbuđenje raste, krivine se nizu, osmeh se razvlači na licu (tu i tamo po neki insekt uleće u usta)… Provalija na stopu od mene.

Poneka neravnina i neižbežan skok. Srce se premešta iz grudi u pete. Kiseonik se vezuje za molekule adrenalina koji su preplavili krvotok.
Vreme je stalo. Zvuk ne postoji. Postoje staza, bicikl i ja. Tu, na Aljasci, sjedinjeni u misiji ostvarenja dečačkog sna o kome maštam 20 godina.
Osećaj je neopisiv…
YouTube Preview Image

Posle četiri minuta čistog adrenalina, stižem u podnožje… Srce bije kao ludo, osmeh ne silazi sa lica, javlja se i tuga što je sve završeno, ali je sreća ubrzo prevazilazi.
Ostvario sam dečački san na najluđem mestu na svetu za koje nikad nisam mislio da ću posetiti, a kamoli na njemu ostvariti svoje snove.

Za kraj
Prošlo je dva sata od povratka u sobu. Ležim, blenem u plafon zamišljen, sa osmehom na licu. Ulazi cimer i kaže: Priznaj Cume da si se zaljubio! Reci mi ko je ona?
Uz osmeh na licu odgovaram: Yes, I’m in love. But you will never know her name…

Pin It
Manipol-Body-Massager
Previous post

Ručni masažer - naprava za iskonske hedoniste

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Next post

Picerija Brandi (Napulj, Italija) - prva zvanična picerija na svetu