Outdoor Putopisi

Bicikl na letovanju: najkorisniji deo prtiljaga

Pakovanje za odlazak na godišnji odmor je jedna od manje prijatnih uspomena vezanih za letovanje a nijedan deo prtljaga – uz izuzetak ronilačke opreme, ko voli da roni – neće napraviti razliku između prosečnog letovanja i letovanja za pamćenje.
Do pojave bicikla.
Ovaj put neću da pričam o letovanju na biciklu – odlasku na put biciklom, ili odlasku na nkeo mesto u čijoj ćete okolini voziti bicikl. Ovo je priča o biciklu kao delu prtljaga koji nosite na letovanje, prednostima i nedostacima takve odluke.

Ovde se, zapravo, vraćamo sa letovanja…

Ono što odmah iskače kao problem je i jedini problem koji ćete imati s biciklom: transport.
Ako idete kolima, problem se rešava, u zavisnosti od tipa kola i broja putnika, guranjem u gepek (karavan s dva putnika glat guta dva bicikla i ostali prtljag) ili montiranjem na nosače, krovne ili „petovratne“. Ekonomski gledano, nosači predstavljaju dodatni trošak, ali će vam biti korisni godinama.

Što se tiče ostalih vrsta prevoza, evo elaborata na ovom linku .

Ko je pratio korisne linkove vezane za biciklizam, možda je već i čitao o ovom. Moja iskustva s javnim prevozom bicikala se svodi na autobuse u međugradskom saobraćaju. Danas gotovo da nema konduktera koji će da drame kad vide bicikl; sačekajte da se svi ostali putnici spakuju i ubacite bicikl s leve strane. Što se tiče ostalog, znam ljude koji su uspešno pakovali bicikle i u avion – između ostalog, autora teksta s gornjeg linka.

Ako nikako niste bili u mogućnosti da ponesete bicikl, ne treba izgubiti iz vida ni mogućnost iznajmljivanja istog na licu mesta.

Toliko o manama. A koje su to prednosti koje bicikl nudi?

  1. Besplatan prevoz u lokalu – ne treba benzin, ne treba karta
  2. Besplatno parking mesto na svakoj banderi/uz svako drvo, u svakom ćošku (samo poneti lanac i katanac)
  3. Bicikl se bez problema može ostaviti ceo dan na suncu a da ne proključa
  4. Sve vreme puta ste na čistom vazduhu (ili, bar, spoljnom vazduhu) umesto u ukuvanim kolima/autobusu
  5. Ispitaćete okolinu detaljnije i brže nego što ćete to ikada uraditi kolima (ili pešice).

Prva stavka na listi ne zahteva naročito elaboriranje. Bicikl troši salce, što je valuta koju verovatno imate u višku i rado biste je se rešili, za razliku od onih koje priznaje lokalna menjačnica, prodavnica ili ugostiteljski objekt.

Druga stavka i na letovanju funkcioniše kao i kod kuće; bicikl se može voziti od vrata do vrata u najvećem broju slučajeva. Ako ne može, osoba koja vam je rekla da ne može će vam obično pokazati na mesto gde možete da (bezbedno) usidrite bicikle. Što je opet mnogo bliže odredištu od parkinga na kojem bi morali da ostavite auto.

Treća stavka, takođe očigledno. Boli vas uvo što je neko uzeo bolje parking mesto ili što je najbliža slobodna ‘ladovina na 10 minuta pešice od plaže.

Četvrta stavka, primer iz odlaska do Dubrovnika (dnevni izlet, septembar 2011) – sat vremena vožnje kroz Konavle, nestvarno aromatičan miris četinarskih šuma i makije pomešan s mirisom morskog vazduha, nigde trunke prašine ili izduvnih gasova, vozi se kroz hlad borova. Autom bi ovo slupali za 10 minuta i nikom ništa, a mirisao bi vam znoj ispod pazuha i razgrejana sedišta.

Poslednja stvaka, kao i obično, najbitnija. Ovim ćemo se baviti kroz nekoliko anegdota sa letovanja. Krenimo redom.

Martinov Corratec na putevima niže kategorije

Turska, poslednji trzaji predsezone. Plaža na tri koraka al’ more još uvek hladno. Bazen sićušan, stalno u senci, još hladniji od mora, pun umereno do znatno pijanih istočnoevropljana. Hotel nekoliko kilometara od centra – kad sam prošli put bio u Alanji, bio bi i nekoliko kilometara van grada. Oko nas još petsto hotela, tu i tamo neka prodavnica prehrambene robe i gomila butika sa skupim drangulijama i dosadnim prodavcima. U centru još više prodavnica, ništa nije na popustu.

Kakvo će biti letovanje? Pomalo dosadno? Možda i neće.

Dok nas je autobus vozio ka hotelu, primetili smo da veliki broj turista vozi bicikle, kako krševe tako i pristojne točkove. Bilo je lako skapirati; nema šanse da su baš svi poneli bicikl od kuće (avionom), negde u gradu se može iznajmiti bicikl. Na recepciji nam potvrđuju zaključak – izađite napolje, nađite rent-a-pedalu, slobodno parkirajte bicikle negde u dvorište hotela. Našli smo rent-a-pedalu tokom prve šetnje. Bicikli su bilo onako, kršasti (za nas zahtevne) ali su radili posao.
Prozujali smo ceo grad. Obišli smo stambene četvrti, gde ima i normalnih radnji i normalnih cena i gde nema ni traga od turista. Obišli smo „privredni“ deo grada – meni je i danas neverovatno da vozim duž dva kilometra dug blok auto servisa i mehaničarskih radnji (jedna garaža, dve masne sijalice, tri masna turčina, četiri masna bloka motora) koji svi rade ili se prave da rade. Uhvatili smo put koji vodi van grada, u brda, da bi se po sistemu „ajmo još samo do sledeće krivine“ popeli na priobalni planinski venac, prošli kroz sićušno parče „prave“ Turske i po prvi put otkrili kako izgleda jedna takva zemlja kad se izađe iz „Diznilenda“ za turiste (a izgleda prelepo, detaljnije u nekom budućem putopisu). Kasnije smo otkrili još ozbiljniju rent-a-pedalu, koju drži Martin, nemac zaljubljen u Tursku i pasionirani XC trkač, koji nam je, čim je nanjušio da smo „ozbiljni“ nadugačko pričao o mestima u blizini koje treba obići (i za koje bi trebalo odvojiti tri godišnja odmora) i hemijskom docrtavao prečice i bogaze po mapi Alanje i okoline za bicikliste. Nismo obišli gotovo ništa – previše toga je bilo na listi a dani su leteli. Dovoljno je reći da smo našli skrivene plaže, bogomdane za dvoje, i da smo se pentrali po ruševinama antičkog grada potpuno zaraslim u džunglu makije. Slušali smo flautistu u pećini, kupali se pod vodopadom u planinama. Traumirali smo lokalnog taksistu dovoljno za tri života – biciklisti iza pakla, gdegod da odeš, oni su tamo.

Obećao sam Martinu besplatnu reklamu, evo prilike. Ako idete u Alanju i hoćete da iznajmite bicikl, onda to uradite kod Martina!

Ova plaža nije u turističkoj ponudi, izvinite :P

Negde polovinom odmora, sreli smo zemljaka koji je zajedno s nama bio u u hotelu i na kojem se videlo da se posle dva dana smorio kao drvored od beskrajnog doručak-plaža-ručak-bazen-večera-krevet. Pitao nas je kako nam se sviđa (boravak) glasom koji je molio da mu kažemo da je i nama grozno. Sahranio sam ga odgovorom tipa „upravo smo bili u muzeju, sjajan je, samo je na drugom kraju grada, ali tu pored ima i odličan sladoled, sad ćemo na ručak pa odosmo opet na onu plažicu pored luke, ali ne ove u gradu nego one tamo a sutra idemo u neke pećine“.
„Aha, aha, da… (šmrc, kmee)“
A ti prijatelju iznajmi bajk pa cepaj umesto što uzdišeš…
Vodič je na putu ka aerodromu bio u fazonu “ja sad vas vidim prvi put posle aerodroma (dolaska), izgleda da ste se snašli i sami?”
Recimo da jesmo :)

Kasnije, iste godine – Crna Gora, sezona upravo prošla. Bezobrazno jeftin smeštaj u Boki Kotorskoj, seoce s pet kuća i jednom prodavnicom (dva kilometra dalje), plaža na tri koraka… I bicikli.

Na nekim od brda ispred Dubrovnika sam se spuštao toliko brzo da su me iz suprotne trake blicanjem upozoravali na radar.

Znate li da je krug po bokokotorskom zalivu dug nešto preko 40 km? Biciklom… ponovo, svaka uličica, svaka stazica, svaki skriveni kutak. Ovde ćemo zastati, ovde ćemo proći. I svaka plaža na potezu od Kotora do Herceg-Novog je naša a parking mesta ima koliko hoćeš. Čak su i vozači nestvarno ljubazni – kad bi se u Srbiji iza tebe formirala 30 vozila duga kolona, gde svi čekaju da se suprotna traka isprazni da bi te bezbedno obišli i nikom ne pada na pamet da zatrubi ili da zaturira?

Pa onda, jedan dan, bisage na nosač, dva sendviča i flaša vode… i na put preko granice… dan u Dubrovniku; mesta i plaže koje nisam video i dodirnuo dvadeset godina; zahvaljujući biciklu, sve sabijeno u jedan dan prepun utisaka.

Pa Italija i Alpi, u koje se odlazak bez bicikla graniči sa nerazumnim… ali i o tom nekom drugom prilikom…

naslovna
Previous post

Re: Kupovina bicikla za neupućene - utisci posle kupovine

IMG_2343
Next post

Rim (1. deo) - utisci posle prve šetnje po večnom gradu