Kafane i kafići

Najbolja jagnjetina na Balkanu (1.deo) – Javor Agapi (Mrzenci, Makedonija)

Svake godine po povratku iz Grčke, naslušam se kritika iskonskih hedonista na temu mog redovnog zaobilaženja sela Mrzenci u Makedoniji.

Ove godine,  konačno sam rešio da svratim u Mrzence i proverim da li je istina da u ovom selu spremaju najbolje specijalitete od jagnjetine u ovom delu Evrope (pod ovim delom Evrope podrazumevam jagnjetinu bolju od one kod Pega, Dulovića i MB).

Pa, da li je istina?

Istina je. Bolja je.

I to dramatično bolja od najbolje koju sam ikada jeo.

Al ajmo redom, tj gde su Mrzenci, kako se zove kafana i još par nekih stvarčica…

Selo Mrzence se nalazi u neposrednoj blizini Gevgelije, na par kilometara od autoputa. Dakle, svako odstupanje od zadate rute na putu za grčka letovališta je minimalno.

U selu postoje dve kafane Javor – Javor Džoko i Javor Agapi. Međusobno su udaljene oko 500 metara. U Beogradu su nam preporučivali kafanu Džoko, dok na Makedonskim forumima podjednako hvale obe kafane. Naš plan je bio sledeći: u odlasku idemo u Javor Agapi, a u povratku u Javor Džoko.

U čemu je razlika? Prema makedonskom predanju (na forumu) nema razlike. Nekada davno, postojala je samo jedna kafana i zvala se Javor. Imala je dva vlasnika. Onda su se vlasnici razišli u shvatanjima i jedan (Džoko) je ostao na originalnom mestu ispod javora po kome je kafana i dobila ime, dok je drugi otvorio svoju kafanu i nazvao je Javor Agapi (otvorio je još neke kafane na drugim mestima od kojih je jedna u Skoplju).

Odmah da napomenem, iako je u pitanju selo, kafana nije ona klasična-stolnjak-sa-crvenim-kvadratima-i-mesinganim-pepeljarama kafana, već je u pitanju poprilično lepo uređen restoran.

Elem, da se vratim na najbitnije tj meni – jeli smo jagnjetinu ispod sača, pili domaću rakiju od grožđa koju oni nazivaju Žuta rakija, mezili domaći sir i sve to zatrpali svežom salatom.

Kakvog je sve to ukusa?

Rakija je vrhčina, podseća na vinjak, ali bez onog industrijskog šmeka. Moglo bi se reći domaćinska  varijanta vinjaka.

Hleb nije hleb, već nešto što podseća na vojvođansku gibančicu, koju nisam jeo godinama i koja me instant vratila u detinjstvo.

Sir je odličan, domaći, nešto slično feti.

A jagnjetina?

Jagnjetina ispod sača u Javoru

Lepo je jedan moj ortak opisao – malo dete da pojede kilo. E toliko je dobra. Lepi se za prste, topi u ustima, i slične izlizane fraze su malo da bi se opisala. S moje tačke gledišta definitivno nešto najbolje od jagnjetine što sam do sada u životu pojeo.

Koliko to zadovoljstvo košta?

Pa i ne košta.

Supruga i ja, sa troje male dece (koja su doduše jela belo pileće) platili smo ceh 35 evra.

Po mom mišljenju – simbolična cifra za iskustvo koje će teško biti prevaziđeno.

blue-green-aphrodite-barbayanni-new
Previous post

Ouzo - najpoznatija Grčka rakija

aerowave2_enlarged
Next post

Biciklom oko Tasosa