AutomotoPutopisi

PetrolHeads Rally: Transfagarašan – najlepši put na svetu

Jeremy Clarkson: This is the most amazing road I’ve ever seen!”

Znaš onaj rad kad odeš negde nešto da vidiš, pa ti bude lepo, pa kad se vratiš svima pričaš o tome što si otišao da vidiš? E pa ovo nije tako. Ja ovde ne mogu da pričam samo o Transfagarašanu jer to ne bi bilo fer do kraja. Ja ovde moram da pišem o svih  pet stvari koje su me fascinirale: Rumunija, PetrolHeads, Rudnik Soli, Brana i naravno Transfagarašan.

Trodnevni put smo izdelili na tri etape:

Prva, u petak je trebalo doći do grada Sibiu (420km od Beograda) gde smo imali rezervisan smeštaj. To nam je bila baza. Sibiu je inače udaljen oko 40 kilometara od podnožja Transfagarašana.

Pošto smo dolazili sa različitih strana (Beograd, Novi Bečej, Kutina) dogovor je bio da se okupimo u Temišvaru u petak između 17h i 18h. Tako i bi. Ja sam išao iz Beograda, preko Sečnja do Temišvara. Odatle do Sibiu-a putovali smo oko 4 sata sledećih 240 km. Deo puta je auto-put, a deo je magistralni put. Na magistralnom putu ima dosta krivina, jako je gust saobraćaj tako da koliko god divljali u proseku ste ipak spori. Sibiu je veliki grad, poput Novog Sada sa svim mogućim tržnim centrima računajući i famozni Decathlon.

dscf0415

Drugi deo puta je bio rezervisan za Transfagarašan. Krećemo u subotu ujutro iz hotela, penjemo se gore po krivinama, fotkamo, uživamo u prelepim pogledima, prelazimo na drugu stranu planine, spuštamo se do brane, tamo uživamo i onda povratak nazad istim putem u suprotnom smeru do Sibiu-a.

Treći deo tj nedelja je rezervisan za obilazak rudnika soli. 150 kilometara udaljen od Sibiu, pored grada Turde. Po obilasku rudnika povratak kući.

14333644_638142903023677_7457276453654129109_n

Ulaz u Turda Salina

A sad o fascinacijama…

Rumunija

Potpuno sam fasciniran Rumunijom. Gradovi u kojima smo bili su lepi, i Sibiu i Temišvar. Putevi su dobri. Voze dobra kola. Priroda je lepa, na momente prelepa. Očekivao sam ruinu i krš. A upravo je suprotno.

Pitaće neko pa dobro šta je to što fascinira?

Ideja. Ideja da od strateškog vojnog puta (Transfagarašan), rudarsko-geološkog objekta (rudnik soli) i hidroenergetskog objekta (Vidrara brana) naprave turističke atrakcije koje je za vikend, kada smo mi bili, posetilo nekoliko hiljada ljudi. Iz cele Evrope. Objekti koji su građeni za vreme Čaušeska i koji su tada imali potpuno drugačiju namenu stavljeni su u funkciju turizma i to vrlo uspešno. Bez saune. Bez spa centra. Bez all inclusive. Bez pet zvezdica. I svaka im čast na tome!

PetrolHeads

14- oro nas je bilo, spakovanih na 4 motora i u 5 automobila. Organizovani preko grupe na Fb pod nazivom PetrolHeads napravljenom sa jednim ciljem – da okupi ljude koji vole da voze, putuju, da uživaju u kolima i motorima i u predelima koje obilaze.

dscf0376

Mc Road Runners

Iako je grupa na fejsu stara oko 3 meseca i broji 60-tak ljudi pomislio sam da ako se prijavi 3 automobila biće uspeh. Znaš onaj rad – svi ‘oćemo kad se najavi, a kad treba da se krene nema nas nigde. Međutim, prvo se prijavilo 5-oro kola. A zatim i 5 motora iz MC Road Runners. I svi osim jednog održali reč i krenuli. Čudo. Miracle.

dscf0377

I mi sa kolima

Funkcionisali smo kao da se ceo život družimo. Vozili ko jedan, čekali se, pratili, dogovarali bez problema, bez i jedne tenzije, bez i jednog konflikta, uz fenomenalno zezanje. A bilo je nas je od 55 godina do 25 godina. I nije da se nismo znali od ranije, al daleko od toga da smo se baš i nešto družili.  Imali smo i kvarova: curenje goriva, spaljenih kočnica, otkinut auspuh… Ali smo sve peglali usput i vratili se zdravi i pravi.

Brana

Zove se Vidraru. I nije brana. To je brančurdača. To je toliko veliko i ogromno da se smrzneš kad je vidiš. Ono kao ostaneš bez daha.

dscf0458

Brana – pogled na jezero

Napravljena je 1966 godina i visoka je 166 metara. Pogled puca na sve strane. A tu u samom dnu brane je i ono mesto gde su Jeremy, Richard i James spavali u svojim superautima kada su snimali special Top Gear Romania.

dscf0459

E ovde u dnu su noćili ovi iz Top Gear-a

Rudnik Soli

Iliti Turda Salina. E ovo nema veze sa Čaušeskom. Predanje kaže da su odavde vadili so od antičkih vremena pa do početka dvadesetog veka. Poslednjih 20 godina je turistička atrakcija. I to impozantna. Rudnik se spušta do 115 metara duboko u zemlju, a na dnu rudnika se nalazi jezero!

14292334_638142953023672_3275640507853898944_n

Rudnik Soli

I ostrvo na sred tog jezera. Sa sve čamcima! Dimenzije hola su otprilike 50×50 metara, ispunjene raznoraznim zanimacijama: od mini golfa, preko dečije igraonice sa sve ringišpilom jer treba prekratiti vreme tih 2 do 3 sata dok sedite tamo i inhalirate so.

dscf0480

Jezero u rudniku soli

Transfagarašan

Kada ga nekom spomeneš taj ili zna sve o njemu ili misli da je to jedan od transformersa iz onog holivudskog serijala. Dakle nije transformers, u pitanju je stretaški vojni put pravljen ‘70-tih sa ciljem da spoji sever i jug Rumunije i omogući premeštanje vojne sile u slučaju imperijalističkih udara sa zapada na suvereni komunizam. 6.000 tona dinamita i 40 ljudskih života. Toliko je koštao.

Od Sibiu do podnožja ima nekih 40-tak kilometara. Prvi deo puta je nekada bio u fazonu rupa-rupu stiže dok su ovih dana presvlačili novi asfalt. Kako se približavate podnožju tako raste broj motora, biciklista, brzih automobila. Svi su ljubazni, svi se javljaju, ablenduju, trube. Svi mi znamo zašto smo došli. Da se izjurcamo i umremo od sreće.

14264164_637594926411808_6861362844718462198_n

Na izlazu iz šume – mesto gde počinju čuvene serpentine

Policija? Nema je. Pa nisu valjda toliko blesavi da postave patrole i razjure turiste. Da dobro ste pročitali – na segmentu puta od 80 kilometara (40km sa obe strane planine) nema ni jedne jedine patrole policije. Prva je pre podnožja, druga je kod brane sa druge strane planine. Između ih nema.

Uspon na vrh. Kao što rekoh prvi deo puta je nov asfalt i prolazi kroz šumu. Što se više penješ to je šuma ređa. Na kraju šume stiže se do poslednjih 20-tak kilometara najluđeg dela serpentina i verovatno najpoznatijeg i najslikanijeg puta u istoriji sveta. Kada ga ugledate srce zastane, pa proradi, nadbubreg podivlja i počne da luči hormone i to je onaj momenata kada se koncentracija adrenalina eksponencijalno povećava u krvi. Krivine su pregledne po nekoliko unapred, bankina ofarbana u crveno-belu kombinaciju kao kakva trkačka staza i sve što od tog momenta treba da radiš je da peglaš ko blesav dok se ne uspenješ do gore.

dscf0398

Pogled unazad sa mesta gde počinju serpentine

Gore kad stigneš – kuliranje. Bacaš pogled i čekaš da se čuka smiri, obiđeš jezero koje nema svoj izvor nego se odžava od otopljenog snega kojeg ovde ima od oktobra do juna. A kad ogladniš onda kupiš kožure, kobaje, uši, sir, šunku i pršutu. Za sve pare. Da da, dobro ste pročitali – domaće kožure, poput one što smo jeli na svinjokoljima uz reš pečene svinjske uši koje su tamo specijalitet koji se mora probati i koji je glavna atrakcija na jednom od 20 -tak štandova koliko ih ima. I svi to tamane, nema ono fuj bljak, ili ne daj Bože ‘oću rižoto sa plodovima mora.  To je tamo fin svet, kupi svinjsku kožuru, mete na ‘lebac i jede prstima ko gospodin čovek. Tako smo i mi.

dscf0431

Jezero na vrhu

Inače, gore smo zatekli bezmalo par hiljada ljudi plus gomile onih koji su prolazili gore dole transfagarašanskim putem u kolonama pa je utisak da nas je na vrhu bilo bar tri četiri hiljade.

Silazak na drugu stranu prema brani je lep, ali već daleko manje zanimljiv jer nema onog pogleda koji krasi severnu stranu. Ipak vredi ga proći jer taj put vodi do gore pomenute Vidraru brane.

Ako stvarno želite maksimalno da uživate u Transfagarašanu, odvojite ceo dan za taj segment puta i uživajte u njemu. Nemojte ga kombinovati ni sa čim jer ćete ga onda samo pretrčati, a to već nije to.

Nekoliko reči o kolima o kolima kojima smo putovali:

Sve su bili polovnjaci, neki iz devedesetih, neki malo mlađi. Išli smo sa tri BMW-a (e36 320d, 316i compakt i Mini Cooper S) i dva Japanca (Toyota MR2 i Honda Accord Type R). 320d nas je pošteno pratio, pri tome ne znam da li je uopšte stao da sipa gorivo tokom puta. Cooper S je potpuno neupotrebljiv za brzu vožnju dok mu je DSC sistem uključen – ovo naračito dolazi do izražaja na oštrim krivinama kada na izlazu treba dati gas. Tada DSC nastupa u svoj svojoj moći sa ciljem da predupredi proklizavanje pa se auto dere al ne ide. Tek sa isključenim DSC-om Cooper se pretvarao u zverinu koja jede malu decu i tada stvari legnu na svoje mesto. Kaže reklama snaga bez kontrole nije snage, al trebali su dodati snaga sa preteranom kontrolom je tuga Božija. S Zabacivanje repa kod Cooper S-a nas je sve iznanadilo, potpuno je neočekivano pa treba biti oprezan. Da stvar bude zanimljivija, zabacivanje se nije dešavalo kada je DSC bio isključen. Što se tiče Japanaca, Mladen svoju Hondu nije mnogo pržio pa osim što se lepo čula nemam neki poseban komentar, dok je s druge strane MR2 potpuno oduševio. Neverovatno ležanje, zadnja vuča sa repom koja ne beži u krivini na punom gasu pokazali su moć centralno postavljenog motora. Iako 40 konja slabiji od Cooper-a, sa uključenim DSC-om nije ga bilo moguće pratiti po Transfagarašanskim krivinama.

Nekoliko reči o motorima koji su putovali sa nama:

Ne razumem se u motore…

Ono kao često postavljanja pitanja:

Rumunska valuta je lej, vrednost je 4,3 za 1 evro. Smaštaj u solidnom hotelu može da se nađe za 10 do 20 evra noć bez doručka. Od Beograda do tamo i nazad prevalio sam 1.200 km uz posetu Turda Salina. Ceo ovaj vikend može da košta oko 170 evra sa sve ukalkulisanim gorivom u tu cenu. Vinjeta se kupuje na granici, košta 3 evra i traje 7 dana. Hrana im je odlična. Pare menjajte na menjačnici jer je bolji kurs nego na pumpama.

p910005811

Reprezentacija PetrolHeadsa

I za kraj da pozdravim ovu fenomenalnu ekipu sa kojom sam se družio 3 dana i koju su činili Milka i Vela Maletin, Dragana Draganov, Vlada Struja Jocković, Olja, Miljan Bođul Džigurski, Borivoj Borko Džigurski, Goran Švaba Stojanović, Daniel Čeh, Mladen Sinkić, Kristina Živković a poseban pozdrav za idejne tvorce, organizatore i vođe puta Zokija Max Tuninga i Miljana Lolu Jovanov.

I to je to…Do narednog puta i Transalpine….

pillole3
Previous post

Rezistencija na antibiotike - kako je preduprediti

tajland-puzzle
Next post

Tajland - od razvrata u Bankoku do ostrvskog zena