Hrana i piće

Burbon u Srbalja: ima li viski alternativu?

Burbon je žestoko alkoholno piće veoma slično viskiju – može se slobodno reći da se radi o podvrsti viskija koju su pre tri veka počeli da prave neprijatelji Jenkija (South shall rise again!) a i danas je propisano da „burbon“ može biti samo piće napravljeno u Americi. (Proizvodnja se po pravilu vezuje za američki jug, odnosno Kentaki – kad smo kod zaštićenog geografskog porekla, jeste li čuli za češki viski?).

Burbon se u razlikuje od viskija po nekoliko osnova: pravi se uglavnom od kukuruza (bar 51%), leži u novoj buradi, nema propisanu „starost“ – ide se na odgovarajuću zrelost pića a ne na godište; moguće je da burbon „prestari“ i izgubi karakter ako predugo ostane u buretu. Na našem tržištu se mogu naći „svetska“ imena, kojima piće standardno leži četiri godine (starija su fensi, mada je dobrano odležao burbon u rangu s mladunčetom viskija), dok ameri imaju i burbone stare tri meseca.

Prvi put sam probao burbon na kvar srknuvši iz pljoske ortaka koji je „prokrijumčario“ jednu flašu (mislim da je bio „Wild turkey“) iz Sjedinjenih država – i oduševio se. Ne volim viski – probao sam manje-više sve iz uobičajene ponude (Šetač, Balantajns, Grant, Glen…) u našem kraju i ništa me nije oduševilo; piće bez naročitog karaktera koje piješ da bi ispao šmeker, pošto se zna da rakiju loču samo seljačine. Jedino što me je stvarno kupilo je Laphroaig sa svojim „dimljenim“ ukusom, koji se u našoj državi može naći jednom u nikad. U DIS-u sam nedavno video Lagavulin, koji je, po onom što piše na etiketi, veoma sličan Lafroiku ako ne i isti, koji košta k’o pola minimalca i koji sazreva u buradi od burbona . Eto ti ga sad!

A burbon… e, bogat, pun ukus, dominantno dimljena hrastovina i još ponešto što nemam pojma šta je al’ jezik zna da je dobro :) – sve u svemu, radost za meračenje. ( Ovde je o tim stvarima pisao neko upućeniji.) Lepo se meša s običnom i kiselom vodom (ko voli to da radi), nisam ga čak ni probao na ledu, nema potrebe da se umrtvljuje ukus…
Ali ovde će se pažljivi čitaoci zapitati, sve to si saznao srknuvši kap iz pljoske? Nisam. Nedavno sam (od suve tuge što Lagavulin košta k’o transplantacija jetre) uzeo flašu Džim Bima, ispod dva soma za litar, ne za 0,7. Ajde’ rekoh, da vidimo na šta liče ti burboni u Srbiji, a i doktorka Koks iz „Odeljenja za ubistva“ redovno ljušti baš tu sortu, ima tu nečeg (verovatno plaćene reklame :P ).

Recimo da je to bio početak divnog prijateljstva.

Nedavno sam probao i četiri ruže (Four roses), koji mi nije tako dobro legao, jeste to šmek burbona ali je nekako tanjeg ukusa.

Dakle, od ovog što sam do sada probao, mogu da napravim ovakvu podelu:

Wild turkey : preporuka sa zadrškom: bilo davno i nije bilo skorašnjeg poređenja s nečim drugim. Slovi za „socijalniji“ burbon, ali se ovaj ortak kleo da je predobar (mogao je da bira), mada ga po sećanju ne bih svrstao među socijalne.

Jim Beam – ubica viskija :) Nije žestok, ali je izuzetno aromatičan, može se piti na srk, koliko da se ovlaže usne, i na gutljaj, osećaj je vrhunski u bilo kom obliku.
(dodatak: poređenje s Jack Daniel’s-om ovde )

Four Roses – bolji od “domaćih” viskija – ukus osetno drugačiji, zavisi košta voli, ali tanji od J. Beam-a. Ovo sam probao u restoranu (koji *sigurno* ne krsti pića), tako da ne znam da li je standardno izdanje ili neki s nafuranom etiketom.

Reč na kraju (ili na početku)? Ima dobrih viskija, ima i odličnih viskija, ali problem je što ih kod nas nema mnogo – i što su svi bolesno skupi – standardna muka s izvikanim doktorskim pićem. Nekom nije problem da izvadi 60€ za flašu žestine; meni jeste. Ono što je prosečnom nemagreške-hedonisti-na-budžetu dostupno od viskija nije baš vredno pažnje. Ipak, za te pare se, kad se radi o meračenju čula, može proći mnogo bolje ako se pređe na burbon.

Buvljak u Subotici
Previous post

Buvljak u Subotici - jeftino da jeftinije ne može biti!

Bibac
Next post

Bibac (Leskovac)

  • Pingback: Jack Daniel's ili Jim Beam - šta je (naj)bolje iz Amerike? ()

  • Zoki

    Bourbon je viski isto koliko i Scotch, naravno da se razlikuju ali su i jedno i drugo viski (kao i irski, kanaski, itd.). Straight bourbon mora da odstoji najmanje 2 godine, ako je mlađi od četiri godine to treba da piše na etiketi. Ako je u pitanju blend (mešavina iz raznih buradi koja mogu biti različite starosti), starost se određuje prema najmčlađem viskiju koji se koristi. Nema dodatka boje, arome i sl. Postoji gomila malih rafinerija koje prave odličan bournon, ali su van Amerike praktično nepoznate.
    Medju ovim koji su poznatiji, moj favorit je Four Roses Single Barel. Jači je (50%) tako da traži led.

  • zlatko

    moram samo da napomenem da postoje pica koja se prodaju sam na fri sopovima i koja su mnoooooogoooo bolja nego ova u standardnoj prodaji. ako uzmognete, preporucujem da probate “balantajns 12 god”. Inace, preferiram JB

    • Hvala na predlogu – kad bude, probaćemo.

  • Dobro, burboni su podskup viskija, koji su podskup rakija. ‘El’ bolje sad?

    • Ivan Leskovac

      U podskup rakija spadaju sljivovica, kajsijevaca, loza; jabukovaca, kruskova, dudovaca blablabla