Linkovi i saveti

Vaterpolo klub Vračar

Sa kim god da sednete i započnete priču o ‘zdravim’ sportovima, priča se uglavnom svede na plivanje. Obrazloženja sagovornika za takav zaključak su: ravnomerno se koriste svi mišića tela, nema preteranog opterećenja na jednoj partiji, nema opterećenja zglobova, povoljno deluje na rast kod dece i razvoj kičmenog stuba, razvijaju se pluća i grudni koš, da ne spominjem onaj filozofski aspekt da je dete prvih devet meseci u majčinoj utrobi praktično sve vreme u vodi (plodovoj) te je s toga voda, na neki način, za čoveka prirodna sredina.

Moj otac je bio jedan od onih koji su vodu i bazen zavoleli vrlo rano, posvetili su joj se polu-prefesionalno i na kraju dana kad su podvukli crtu mogli da kažu da su osvajali medalje na raznoraznim studentskim plivačkim takmičenjima, igrali vaterpolo u (Beogradskoj) Crvenoj Zvezdi, osnovali svojevremeno vaterpolo klub Student itd…

Da se vratim na suštinu teksta – pošto sam po njemu (mom ocu) ja zastranio jer sam ‘otišao’ u fudbalaske vode (amaterske) pa ih napustio, pa onda upropastio svoje zdravlje u teretani, na putu za Subotički buvljak moj vispreni otac je iskoristio petočasovno druženje samnom da mi objasni kako je i koliko dobro da se moji klinci, sada na starosnom nivou vrtića, što pre daju na neki sport npr. plivanje. On, njihov deda, misli da bi za njih najbolje bilo da treniraju plivanje, jer je to najzdraviji sport itd (pogledati ponovo prvi pasus).

Toliko je bio istrajan u tom ubeđivanju i nije popustio sve dok nisam pozvao svog prijatelja koji u SC Vračar drži školu plivanja, da ga pitam da li postoji njihova uzrastna grupa, kad je pravo vreme da počnu, kada su treninzi, cena…

Dobih sledeći odgovor – pozvao si u pravo vreme, dovedi ih sledeći vikend, treninzi su u 20h subotom i nedeljom, mesečna članarina 2.200 dinara.

Kad sam stigao kući, ispričao sam klincima o plivanju i oni sa oduševljenjem prihvatiše. Naravno sledeće subote pojavismo se mi na plivanju.

Grupa je mala, možda 10-tak klinaca, tu su dva trenera, Jovana i Igor. Posle uobičajenog ‘suvog’ zagrevanja, ulazi se u bazen (temperatura vode 26-27* stepeni), pa se prvo vežba sa plutom, posle sa loptom, a na kraju gnjura za predmetom tj roni.

Dve stvari koje su mene najvše plašile su temperatura vode (da ne odustanu jer im je hladno) i odnos trenera prema deci. Treneri su stvarno savršeni, posvećuju pažnju svoj deci ravnomerno, sa fokusom na klince koji su pocetniči (ako se dete u startu oseti zapostavljeno od treninga nema ništa i prebacuje sa na drugi sport). Hvala Bogu ovde to nije slučaj.

Takođe, trening se odvija u dečijem bazenu, gde deca sve vreme imaju oslonac ispod nogu.

Kada su završili, klinci su bili odusevljeni! Nisu mogli da dočekaju sledeći trening da ponovo dođu.

Deda je naravno bio presrećan jer je u njima pronašao adekvatne naslednike a mi roditelji takođe, jer realno sport kao sport jeste zdrav, cena uopšte nije visoka naspram drugih sportova, a termin (vikendom u 20h) je savršen – primera radi pre nego što smo se odlučili za plivanje hteli smo da ih vodimo na jedan borilački sport ali su termini za njihov uzrast bili dva puta nedeljno radnim danom u 16h što je idealan termin za one koji rade u državnoj ustanovi, a za nas ostale sve osim idealnog.

I za kraj šta reći osim da još jednom citiram dedu – ako zavole plivanje i istraju u treninzima ti ćeš svaki vikend morati na buvljak po pun gepek hrane.

Bibac
Previous post

Bibac (Leskovac)

kjab
Next post

Kafana Jablanica (Zvezdara - Đeram)