Automoto

Budženje apenca na vojvođanski način

Avgust ove godine, krštenje u jednoj varošici u Vojvodini. Pedesetak gostiju, vesela atmosfera, dobra muzika. Dosta toplo, pa se i dosta pije. Al’ Boga mi i isparava. Iz svih nas…

Ređaju se dobre pesme, čaša čašu stiže, vreme odmiče. Bliži se ponoć, ženski deo se mahom razišao, ostala uglavnom muška ekipa. I repertoar se menja. Kreću već one malo “teže pesme” pravih boema.

Za mojim stolom stric i jedan drugar. Pod alkoholom, više sati zajedno, ostadosmo i bez teme za razgovor… Sve dok me drugar, stariji od mene desetak godina, nije upitao:

- Znaš li kako smo nekad znali ko je u disko smuv’o nešto, a ko nije?

- Ne znam .

- Pa onaj ko je u ovo vreme (dva iza ponoći) turir’o apenca i ter’o od ćoška do ćoška tako da zavija anrrrrrrrrrr anrrrrrrrrr,  taj, o’ma znaš, da ništa nije u’vatio, jer da jeste, sakrio bi se u mrak iza diska i na nekoj klupi radio radnju! Ili bi ga oter’o na kraj sela, lagacko da se ne čuje, pa bi ondak tamo znaš već šta ‘oću da kažem… A ovi što pravu na raskrsnicu anrrrrrrrrrr anrrrrrrrr, taj o’ma znaš da će sam kući i da čeka disko u sledeću subotu .

A ja kao mali ciga na času matematike –  gledam, slušam i ne verujem! Na to se moj stric nadovezuje i kaže:

- Eh, kakva su to bila vremena… Budžili smo te apence, ta zdravo su dobro išli .

Pitam kolika je to brzina bila, a on, k’o iz topa:

- Ta išli su ko fića! Do 70 na sat mu ni fića ništa nije mog’o, posle ga sustigne, al’ tu su negde, mogao je i do stotke.

Ja se smejem, a on mrtav ozbiljan nastavlja:

- Ta ni Yugo mu do 70 nije mog’o ništa! Ma, kad mu istanjim glavu, pa ispoliram kanale i izduvne i usisne, pa  sastružem glavu da bi poveć’o kompresiju… Pa onda napravim elko klip tako što stavim kariku u vrh klipa, sve u korist kompresije i povećanja broja obrtaja. Pa promenem zupčanik napred i stavim onaj sa većim brojem zuba, umesto 11 da bude 13, pozadi metnem sa 34 umesto 31. I onda ubacim petu brzinu, jer se on pravio sa 4, al’ je k’o “elektronac” imao mesta za petu brzinu. Napred metnem vile od “petnaje” ili produžene od “elektronca”, a pozadi širi i jači točak da bi mog’o da izdrži toliki tretman. Jer kad isprobavamo, a on ne mož’ na dolmu da navuče i da se uspenje na 90 stepeni, posle će selo da priča za nas – nisu kadri a ‘oćedu! A kad svu tu mašinu sredimo da može da ide 80-90 na sat, onda mu stavimo rezonu k’o što ide na automatik, i niklujemo vile, rezervoar, ručice, nožice, i obavezno amortizere sa kojih se prvo skinu plastike da bi se videle opruge, ko na ovim što ti sad voziš…”

Slušam i pokušavam da zamislim sebe kako vozim jednog takvog, pa pitam ponovo:

- J e l’ to stvarno ide tako brzo i pravi anrrrrrrrr anrrrrrrr?

Potpuno uveren u svoje reči, kaže:

- Da oteraš jednog takvog u Beograd, niko ti ništa ne mož’ od semafora do semafora. I kad izađeš tamo na onaj put za Avalu, garant pre stižeš na vikendicu nego da si kren’o autom.

- Koliko košta jedan takav?

On će  na to:

- Sinovac, naćemo za tebe jedan, biće oko 120-150 evra, pa ćeš da ulažes dalje, da ga sredimo, da se ne osramotiš kad odeš medj’ Beograđane!

I tako ja već to veče reših da ga kupim. A sutradan to i sprovedem u delo – kupih apenca, crvenog, za 140 evra.

Zosterov apenac

Zosterov apenac

Pošto mi je strikan postradao od silnih švargli i piva, pa je sad malo na bolovanju, krstarenje apencom po starom avalskom putu je odloženo za proleće jer nemam iskusnog tjuning majstora da sve gore napisano i sprovede u delo.

A na proleće, kad začujete u Strahinjića bana – anrrrrrrr, anrrrrrr,  znaćete da je apenac sređen u najmanju ruku kao u radionici Orange County Chopers. I spreman za obračun sa fićom.

Šta do tada?

Do tada mogu samo da maštam tokom ove zime šta bi bilo sa mnom da sam, kao deran od 16 godina, imao PSP u džepu i takvog apenca… Pa, il’ bi me neki stariji đilkoš izlupao i poskidao mačije oči sa špica od točka, il’ bi sve sojke koje mi se svide bile moje :-). A onda oko ponoći ja ne bih pravio anrrrrrrrr, anrrrrrrr od ćoška do ćoška, već šuškao bez greške u mraku iza diska… ;)

scenic
Previous post

Auto za iskonske hedoniste

goc_ff
Next post

Putevi: Goč - Jošanička banja