Filmovi

Kristijan Nađ – srpski Stiven King

(ovo nije priča o filmu, ovo je priča o talentovanom piscu i njegovim knjigama po kojim će neko jednog dana možda snimiti film)

Pre nekih sedam dana pozove mene telefonom  moj drugar iz osnovne škole. Posle onog klasičnog uvoda gde si, šta si, kako si, postavi mi čovek pitanje:

da li bi ti Zoster uradio recenziju za moju novu knjigu?

alo bre Kristo jesi ti normalan, pa ja sam nepismen – prvo ne znam gramatiku, svi se vataju za glavu iz redakcije kada objavljujem tekst, lekturu rade po dva čoveka za jedan moj tekst, drugo ja umem da lupam o kafanam i kolima i kupanju u džakuziju ali nisam brate mili za ozbiljnu literaturu, pa za mene je i Kurir ko Rat i Mir

ajde ne lupaj – kaže mi Krista – sredićemo gramatiku ali hoću tvoje mišljenje o knjizi.

Složim se ja posle kraće prepirke, ali uz dogovor da ne odstupim previše od svog stila sa sajta, dobro poznatog i prepoznatljivog. I tako na opšte iščuđavanje svoje bliže okoline uradim ja svoju prvu recenziju za Kristinu novu kniigu.

A vi se sad svi pitate ko ti je uopšte taj Krista, nikad čuli za njega. E pa Kristijan Nađ je budući kralj horora, srpski Stephen King.

Upoznao sam Kristijana iliti Kristu, kako smo ga zvali u detinjstvu,  još u vrtiću. Sećam se iz tog perioda da šta god da smo se igrali on je uvek insistirao da bude američki robot. Npr. igramo se kauboja i indijanaca, i sva deca su ili jedno ili drugo samo je Krista treće – američki robot.

Već u osnovnoj školi je počeo da pokazuje veliku ljubav prema knjigama naročito prema hororima i SciFi literaturi pa mislim da je u jednom momentu čak imao više podataka o UFO posetama našoj planeti nego što ima NASA. Mi smo tada voleli Zagora Te-ne-ja, on je voleo Bermudski trougao, dok smo mi brojali klikere on je prebrojavao broj nestalih aviona i brodova u trouglu, kad smo učili o grizliju on je učio o jetiju, mi smo kačili postere Princa i Madone, on vanzemaljaca i letecih tanjira…

Na žalost, naši putevi su se razišli u srednjoj skoli jer smo upisali različite u različitim gradovima, kasnije sam se ja preselio Beograd, on ostao u Novom Bečeju i vrlo vrlo retko sam ga viđao.

A onda, kao grom iz vedra neba javi mi kum da je Krista izdao knjigu. Pa još jednu. I još jednu. I počevši da čitam njegove knjige uspostavismo mi ponovo kontakt.

O čemu je pisao? Ili o hororu koji je smeštao u ratno okruženje ili o ratnoj istoriji naših prostora kroz mnoštvo malo poznatih istorijskih činjenica. I prođe  sad već nekoliko godina od kada je izašla prva knjiga a mi ponovo uspostavili kontakt kad za to vreme stigla i sedma knjiga. E za tu sedmu knjigu sam ja uradio recenziju i osim što ću reći da je knjiga ludilo i da je fenomenalna neću vam drugo ništa otkriti, jer ovaj put ne promovišemo knjigu već pisca, a knjigu ćemo čim bude izdata a to će biti vrlo vrlo skoro.

Do tada potražite neko njegovo delo u biblioteci u vašem gradu i uživajte čitajući!

Kristijan Nađ

„Veštica iz iskona“ objavio je 2008. godine.

„Novi Bečej kroz vihore prošlosti“ (2009)

„Vojnici nebesa i zemlje – bitka za bečejsku tvrđavu“  (2009)

„Princ Oslobodilac“ (2010)
„Kuća svetih ratova“ (2011)
„Zemlja od blata, krvi, znoja i snova“ (2012)

naslovna
Previous post

Restoran Boss (Subotica)

sjm2
Next post

Koktel "slatki grom"