Kafana Dva Jarana (Niš)
Jedna od greški koju često pravim je da zavolim jednu kafanu a onda jako teško imam želju da je promenim i isprobam nešto novo. U želji da to promenim, poslušao sam savet koleginice Okice i u februaru (2013-te) reših konačno da u Nišu ručam u objektu koji se ne zove kafana Mrak već Dva Jarana.
I nisam pogrešio. A evo i zašto.
Što se tiče samog enterijera i eksterijera, tu u suštini nema neke bitne razlike u odnosu na Mrak. A što se tiče klope doneo sam odluku da ne kompariram roštilj tj ne vagam čiji su ćevapi bolji, a čija pljeskavica već sam rešio da isprobam šta je to što oni imaju, da je vrhunsko, a da nema Mraku. I našao sam.
Pre nego što opišem šta sam našao moram da uputim malu kritiku na račun konobara – na pitanje šta nam preporučuje rekao ‘je rostilj’. Pitam dalje: ‘pa dobro, na roštilj smo i došli a šta je dobro od roštilja?’, a on kaže ‘pa sve je dobro’.
Oduvek me je nerviralo kad konobar sam ne ponudi ono što je najbolje i karakteristično za određenu kafanu i time pokuša na prvu kartu da kupi gosta već vam ostavlja mogućnost da zabodete nešto iz menija što baš i nije reprezantativno i time sam sebi da autogol. Ja ne razumem takve konobare, ali zato postoji naš sajt koji će taj posao uraditi umesto njih.
Dakle, kao aperitiv uzmite domaću šljivu jer su im sve ostale rakije neke kupovne, ova je jedina domaća.
Za čalabrc tj meze može kiseo kupus, sir i urnebes, a za glavno jelo nemoj mnogo da razmišljate – punjeni kare u skrami!
Što je to dobro ljudi moji, pa to nije normalno. Ja sam uživao do te mere da sam poručio i pojeo dva komada. Jes’ da sam sedeo pet sati u kafani, ali su mi bez problema legla dva komada. Zamolite da budu malo rešiji i uživajte u njima. Ćevape sam probao, takođe su dobri tj korektni ali na njima nemojte gubiti vreme. Dva člana društva koja su bila samnom su probala džigericu i kobasice takođe imaju reči hvale, ali su se ipak svi vratili na kare. Dakle, ako dolazite sami, naručite njega, ako ste u društvu, obavezno dodajte kobaju i džigericu. To je pun pogodak za ručak.
E sad, koje su još tri stavke koje su nas oborile sa nogu i navele da se obavezno vratimo u Dva Jarana prvom prilikom:
Albanska salata – vrh vrhova! U pitanju je hleb umočen u neku mešavinu ulja i ljute paprike pa zapečen. Toliko jednostavno a toliko dobro da razvaljuje. Ovde obratite pažnju i napomenite konobaru da ako ne volite ljuto ne stavlja ljutu tucanu već blagu.
Zaječarsko pivo u zidarskoj ambalaži- ja sam ga popio očima dok ga je konobar donosio ka stolu. Toliko sam se poželeo te braon zidarske od 0,5 da je unutra komotno mogla i voda da bude a ja bi rekao da bolje pivo nikad nisam pio. Čudo je ta nostalgija za starom zidarskom. Svaka čast gazdi na ideji da ga uvede u ponudu kafane (mislim da nismo bili jedini koji pate od nostalgije za istim jer su ga trošili i za drugim stolovima).
Espreso kafa – e ovo je vrhunac. Dakle ponavljam, u pitanju je obična Niška kafana, ništa posebno, nije elitni kafic u centru grada koji živi od prodaje espreso kafe i kisele vode. A kafa je…pa evo iskreno – mislim da nigde u Srbiji ne možete popiti bolji klasični espreso. To je komentar svih nas troje koji smo je pili uz napomenu da smo se posle prvog srka svi međusobno pogledali, pa ćutke srknuli još jednom da proverimo da li nas čula varaju, pa onda kao po dogovoru izgovorili: ‘uuuu, al je ovo dobra kafa!’
Uz orasnicu sam zaključio da definitivno nisam pogrešio i konstatovao da je kafana Dva Jarana dobila novog redovnog gosta.
Topla preporuka i pečat kvaliteta nemagreske.
-
Olivera
-
Olivera
-
Zoster
-
Djuko CG
-
Toza Subotica
-
Djuko CG
-
Djuko CG
-
-
-