Hrana i piće Kafane i kafići

Samo pivo – bar za prave pivopije

Ljubitelji piva u Srbiji su u nezahvalnom položaju iz prostog razloga: u Srbiji skoro da nema dobrog piva. Tu i tamo se može naleteti na pristojno točeno pivo, mada kvalitet ume da varira, a od flaširanih piva, od domaćih jedino vredi Zaječarac (i to onaj pravi, s crvenu etiketu, a ne onaj crveno-beli). Od domaćih piva koja su zastupljena na svakom ćošku već duže vreme ne može da se očekuje ništa dobro, delim ih na ona koja mogu da se piju i ona koja ne mogu da se piju. Ni sa stranim pivima nije mnogo bolje – sve se to pravi kod nas, po licenci, a ko je probao “isto” pivo ovde i napolju, lako primeti da je domaća receptura osakaćena. Situacija nije bolja ni na “Bir festu” – ista buđava piva kao i inače, po prenaduvanoj ceni i s dodatkom prašine.

Sve u svemu, ko hoće da proba/pije baš dobro pivo, moraće da skokne do EU ili da juri egzotične lokacije.

Od prošle godine, jedna takva egzotična lokacija postoji u Beogradu. Radi se o pabu/baru “ Samo pivo “, mestu koje, kako mu ime kaže, barata isključivo pivom.

Ono što ovo mesto izdvaja od mora ostalih pivnica i pabova je ponuda. Momci su rešili da, kad je pivo u pitanju, otvore oči slepima koji bi da vide i pokažu nešto lepo okatima i napravili mestašce na kojem se služi, trenutno, ako sam dobro brojao na prste, PEDESET različitih piva (u planu je stalno širenje ponude). Dobra stvar je što je prosečni srpski kriglotrebitelj, koji se nije studijski naobilazio evropskih pivnica, od tih pedeset piva probao deset ili petnaest. Još bolja stvar je što su ta piva odlično izabrana – ako ne znate kakav ukus bi trebalo da ima koje pivo (svetlo, tamno, crveno, pšenično, lager, pils…), evo prilike da naučite. Ako znate, evo prilike da obnovite gradivo.

Jedina loša stavka (ako se ne računa da trenutno postoji samo jedan bar) je cena… silom prilika, dobra strana (uvezena) piva nisu baš najjeftinija i možete računati da će vas jedno pivo u proseku izaći 300 dinara, pa i jače. Međutim, ako se to uporedi sa cenom piva/pića u kojekakvim izvikanim jazbinama (ili sa kvalitetom istih, bez obzira na cenu), bolje je jednom mesečno otići pa popiti dva dobra piva nego redovno lokati neke gluposti.

Vredi li otići i probati? Ako volite pivo, naravno! Ako ne volite, idite – možda otkrijete da ne volite loše pivo a volite dobro. Mali savet za kraj: točeno uzimajte za šankom, a flaširano naručujte s mesta.

11374252_1_l
Previous post

Drumaš vs MTB (trkački vs brdski bicikl)

naslovna
Next post

Hotel Millenium Palace (Ohrid,Makedonia)

  • vo lim pi vo

    Super su im piva, samo ipak (pre)skupa. Prosečna cena od 300 din za pivo svrstava ga u luksuz.

  • Dodajmo i da se u Zemunu pojavila pivnica (“Pivopija” – dva koraka od čuvene pekare “Petrović” u Bežanijskoj) sa praktično istom ponudom i cenama koje se razlikuju u dinar +/-. Vlasnička ekipa je gotivna, najopuštenije uđete u priču s njima i ćaskate.

    U kafiću kod milenijumske kule na Gardošu imaju Bernard pivo u ponudi. Takođe po ceni…
    Ako znate još mesta sa fensi pivima, javite, da pravimo kompilaciju.

  • Пиво моје насушно

    А шта је са “Црном Корњачом”? Успут буди речено поред оригиналног Зајачарског а не ононг са темеринског пута од пива у масовној производњи природно је и Ваљевско које у укусу и мало слади што се мени посебно свиђа.

    • Dobra primedba! Do “Crne kornjače” još nismo stigli što se tiče tekstova, u planu je da se napiše, ali nije prioritet, pošto je već prilično poznato mesto.

      I, naravno, samo pravo Zaječarsko.

  • Dodajmo ovde i da sam iz prve ruke od nekih Nemaca čuo da naša piva uopšte nisu loša, naprotiv… bar u poređenju s nemačkim pivima.

    Za “uvozna” piva (ovde po licenci) sam uvek mislio isto sr*, drugo pakovanje, izgleda da ni kod kuće nisu bolja.

  • Crni

    Bio danas, na novoj lokaciji – pre par nedelja su se preselili na adresu Balkanska 13. Nisam neki poznavalac piva, pa cak ni pivopija, ali pivo koje sam probao, belgijski La Choufe, je za cistu desetku. Sa druge strane, ambijent nikakav – to je onaj budjavi prolaz od Balkanske prema Srpskih vladara, gde su oni u jednom napustenom lokalu (doduse povelikom) postavili sank i stolove, plus taj lokal izlazi na veliku terasu, po kojoj su isto postavili stolove. Mozda je atmosfera bolja uvece, kada je (ako je?) mesto puno, ali preko dana izgleda veoma smaracki. Sa druge strane, mozda urade nesto po ovom pitanju, bile su neke gipsane ploce poslagane kraj ograde prema prolazu, bilo bi dobro bar taj deo da se zatvori. Usluga takodje upitna, morao sam na kraju sam da dodjem do sanka da platim; ne znam – mozda je ideja u tome da se gostima ne smeta vec da se prepuste hedonizmu, ali da se niko ne nakviri na terasu vise od 20 minuta, da vidi hoce li neko da plati, ili da naruci drugu turu, meni je malo cudno…

    • La Choufe je odličan, stoji! (U “Pivopiji” u Zemunu imaju flaše od litar). Ambijent, to je što je a usluga, ako je takva, jes’ žalosna.

      S jedne strane to obično pravdam onim “kakva meni plata…”, ali s druge – nađi bolji posao ili radi taj kako treba.

      Mala digresija (sve mi se čini da sam ovo već pisao negde, ako i nije na NG) – pre ohoho godina, elitni objekat, trpezarija. Nakon što te konobar posluži, on nestane iz vidokruga ali sve vreme kroz špijunku na kuhinjskim vratima snima šta se radi (ovo registruju samo oni s očima na potiljku, kao ja xD) i pojavi se 5 sekundi nakon što primeti da je potreban – a nepogrešivo primećuje.

      To što se niko ne pojavi 20 minuta samo da baci pogled je baš… baš.

  • Pingback: Red Cow Pub (Novi Sad) - nemagreske.com ()