Tužna priča o rumenoj biciklističkoj stazi
Tekst i Foto: Damir Andrić
Naša biciklistička staza je rođena u Zemunu, krajem 2014. Bila je veoma sramežljiva i izdaleka posmatrala svoju prijateljicu, vršnjakinju, magistralu kako neprestalno nekuda odlazi, u društvu mnogih vozila.
Jednog dana, naša staza je rešila da i sama krene na put. Pozvala je svoje drugare bicikliste i uputila se preko Dunava.
Rumena, zajapurena, žurila je preko reke u nepoznato, u avanturu.
Nije stigla ni do druge strane Dunava, a u traku joj je upao transformator i jako je nažuljao.
Blatili su je oni koji je nisu bili dostojni.
Prljali je svojim ružnim debelim točkovima.
Gazili je mnogo gluplji ali snažniji od nje.
No, nije se predavala.
Ali onda, ne odmakavši daleko od kuće, pala je nisko, najniže.
Bez snage da se podigne, sakrila se ispod mosta i plakala danima.
Rumenilo je počelo da bledi.
Izgubila je svoju boju i sjaj. Postala je obična, siva kao i njena bludna vršnjakinja magistrala.
Nije znala kako dalje.
Onda su je i konačno zaustavili oni koji su oduvek mrzeli njenu slobodu.
Shvatila je da je nikada neće pustiti da ode ni do Borče, kamoli u svet. Okrenula se i krenula natrag u Zemun.
Učinila je poslednji napor kako bi se vratila tamo odakle je krenula i neslavno, nakon svega 2,5km, završila svoj put u slobodu. Slomljena i siva..